Pjesme Josipe Lesinger
S Goranovog proljeća u otočku srednju školu
Zahvaljujući pjesničkoj manifestaciji Goranovo proljeće, koja se održava svake godine u Lukovdolu na rođendan pjesnika Ivana Gorana Kovačića, mladi hrvatski pjesnici dobivaju ozbiljnu šansu biti prepoznati, potaknuti, ohrabreni u svojim prvim pjesničkim koracima.
Osim ugledne nagrade za pjesništvo Goranov vijenac i nagrade Goran za neafirmirane pjesnike do 30 godina, svake godine raspisuje se i natječaj Goranovo proljeće za učenike osnovnih i srednjih škola. Među brojnim pristiglim pjesmama biraju se po tri najbolja učenika-pjesnika u kategoriji osnovnih te u kategoriji srednjih škola, a još po tri učenika budu pohvaljena za pjesnički rad. Među pohvaljenima ove se godine našlo i pjesništvo učenice Josipe Lesinger, koja je upisala 1. razred zanimanja ekonomist u našoj školi (osnovnu školu završila je u Korenici).
Iako je riječ o vrlo mladoj pjesnikinji, njena poezija pokazuje natprosječnu svjetonazorsku širinu, zrelost izričaja i bogatstvo vokabulara. Stoga ne začuđuje što je svrstana među najbolje mlade pjesnike iz cijele Hrvatske, a osim toga neke su njene pjesme već objavljene i u prigodnim zbornicima poezije. Ovdje možete pročitati i Goranovim vijencem pohvaljene i neke novije pjesme.
Od kuće do škole
Autor: Administrator , 13. 10. 2011.
Spreman sam za izlazak. Krećem u školu iako bih želio još malo usnuti u svom krevetu.
Pogledam u modro platno neba na kojem neka nevidljiva ruka neprestano nove oblake slika. U cvjetnjaku moga dvorišta cvijeće u rosi umiva svoje lice. Zelena haljina našega travnjaka dopala se i samome Suncu koje ga obasjava svojim zlatnim zrakama.
Breza strepi pred naletom jeseni.
Osjećam mirise jutarnjeg buđenja i nekako postajem odlučniji za sve moje obveze koje me očekuju tijekom dana.
Sunce je već veliko i sjajno. Obasjava me zlatnim zrakama. Ulica se probudila iz noćnog sna.
Psi u dvorištu samo me promatraju. Prepoznaju me i prate pogledom jer osjećaju moju prijateljsku naklonost.
U zelenu krošnju voćnjaka uleti ljetni povjetarac. Sunčeve zrake probadaju lišće i grančice stabla.
Čitava ulica je zasjala.
Sjene stabala slikaju kao prsti raznolike likove po travi. Blista se jutarnja rosa kao suze.
A onda iznenada žamor. Susrećem svoje prijatelje i vraćam se u stvarnost…
Ivan Orešković, I. gim.
.jpg)
.png)
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
