VANI
Autor: Administrator , 7. 3. 2014.
Napisala: Iva Kostelac, II. gim.
Bježim iz ovog stana gdje mi ne daju mira. Vidjet će oni kad se cijelu noć ne vratim. Mogu ja dugo ovako stajati na hladnoći. Samo polako… Ovdje kod nas u New Yorku uvijek gužva, ali sam navikao jer je gužva i u mom stanu. Samo je troje ljudi u njemu, ali je tijesan za naše burne karaktere. Božićno je vrijeme, studen, mraz, vjetar, a ljudi i dalje bruje ulicama, umjesto da su na toploj večeri kakvu sam ja upravo napustio. I neka sam. Ne smeta mi to što sam sad naslonjen na cigleni zid i što mi je hladno, niti to što su zgrade okolo tako ružne i visoke da izgledaju kao da mi se smiju u lice. Vrijedno je toga.
Dovraga, eno moje tete. Možda ne primijeti kako stojim ovdje kao paket.
„Jasone!“
Primijetila je.
„Čekaš nekoga?“
Da, maminu i tatinu ispriku, čekam da odrastem i odselim se i čekam da ti odeš, pomislio sam. Puno sam ja toga mislio, ali na kraju sam samo odmahnuo glavom.
„Onda se popni natrag u stan jer ćeš se u tim papučama prehladiti. Gdje su tvoji?“
„Gore su.“
„Zašto nisi i ti?“
Nisam želio da me itko išta pita jer ne znam ni sam kamo ću sad i što ću dalje, ali sam joj ipak odgovorio.
„Više ne znamo razgovarati bez da se prepiremo. Ako me neće poslušati, onda na ovaj protest moraju reagirati. Čamit ću ovdje dok ne shvate da sam ozbiljan, ionako imam vremena na bacanje.“
Teta je zatresla glavom smijući se i produžila, ali meni uopće nije bilo smiješno. Napokon sam ostao sam sa sobom. Nisam imao što drugo raditi osim razmišljati… Pitanje je hoće li ih moj štrajk prodrmati. Što ako nastave živjeti kao da se ništa nije dogodilo? Ma ne, to nisu oni… brinu se kad odem van, a ne odjenem najdeblju jaknu u kojoj ovako mršav i visok izgledam kao šator s nogama. Jasno da će brinuti jer njihov sin stoji kasno navečer na hladnoći u kućnim papučama i majici. Nemam ni jaknu jer bi bilo glupo da sam u onom naletu ljutnje zastao da obujem tenisice i navučem jaknu, pa tek onda izjurio kroz vrata. Iz razmišljanja me prenuo prasak petarde. Zvuči puno opasnije nego kad ga čujem dok sam u naslonjaču u svojoj sobi. Dovraga, počinjem se tresti. Između one dvije zgrade preko puta je neki crni pas. Ove ljude što jure gore-dolje ulicama neće ni pokušati loviti, ganjat će mene koji sam ovdje sam. Onaj čovjek u crnom kaputu mi je sumnjiv, izgleda opasno. Hm, a da se ipak vratim unutra? Samo ću elegantno ušetati u stan i produžiti u sobu. Neka se mama i tata smiju koliko žele, sve dok sam na toplom i sigurnom. Još sam minutu stajao vani, a već idućeg trenutka jurio sam uz stube.
.jpg)
.png)
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
