Srednja škola Otočac

U nastavku donosimo osvrt Manuele Smolčić, učenice drugog razreda smjera šumarski tehničar, koji je prepun pozitivnih dojmova i novih spoznaja, ali i nekoliko fotografija učenika iz kazališta.

Kritički osvrt na kazališnu predstavu "Gospoda Glembajevi"

U petak, 13. prosinca 2019. godine u posjetu Gradskom dramskom kazalištu Gavella, a u sklopu izvanučioničke nastave, sudjelovao je i moj drugi razred smjera šumarski tehničar. Razlog posjeta kazalištu bilo je uprizorenje kazališne predstave "Gospoda Glembajevi”, dramsko djelo našega velikog književnika Miroslava Krleže, koja govori o raspadu velike i moćne obitelji Glembaj. Režija predstave povjerena je Miroslavu Međimorcu.

Nakon skraćene nastave krenuli smo put Zagreba, autobusom u koji smo se ukrcali ispred škole, točno u 13  sati, pod pratnjom nastavnice hrvatskoga jezika Gorane Mandarić. Po dolasku u Zagreb slobodno vrijeme do početka predstave, planirane za večernje sate, proveli smo po osobnom izboru. Svijet Glembajevih, s početkom u 20 sati, publika je pozdravila trostrukim aplauzom. Drama započinje dijalogom između Leonea, sina glave obitelji Ignjata Glembaja, i Angelike, udovice Leoneova brata. Doznajemo da je svakodnevnica velike i moćne obitelji ozbiljno narušena nemilim događajima. Naime, kočija Ignjatove supruge barunice Castelli usmrtila je gospođu Rupert, a baruničina snaha ubila se skočivši s trećeg kata obiteljske zgrade Glembajevih jer nije uspjela doći do baruničine materijalne pomoći. Uskoro im se na pozornici pridružuje ostatak obitelji, društveno angažiranih ljudi poput odvjetnika, liječnika i bankara. Dijalozi između glumaca mješavina su hrvatskog i njemačkog jezika što ukazuje na stil tadašnjega visokog društva školovanog na europskim sveučilištima. Kreće obiteljska rasprava koju protiv obitelji vodi socijalistički tisak. Salon Glembajevih na pozornici je oskudno opremljen. U njemu je jedan stol, nekoliko stolica, odar i prazno slikarsko platno. Boja koja dominira je crna. Glumci u raspravi odijelom i izrazom oživljavaju jednu vrlo staru političku i  društvenu zbilju. Zbog siromašno namještenog salona sva pažnja gledatelja usmjerena je na glumce. U raspravi ispletenoj pričama o umjetnosti i filozofiji izranjaju saznanja koja prerastaju u dramu kao recimo Ignjatova spoznaja da barunica ima ljubavnika te Leoneov otpor protiv obitelji. Pri kraju drame, u žestokoj svađi Leonea s ocem, drama dostiže vrhunac u kojem glava obitelji umire. Barunica spoznaje da je brak s Ignjatom bio zasnovan na obostranoj koristi. Glazba koja dominira pozornicom, motivi krvi, upaljenih svijeća, svjetlosti i tame ukazuju na razaranje i uvode gledatelja u potpunu propast jedne obitelji.

Ovo je tek moj četvrti posjet kazalištu jer na žalost živim daleko od kazališne scene. Moram priznati da je svaki posjet novo iskustvo i za mene novo znanje. Osvrnut ću se na predstavu "Gospoda Glembajevi" u kojoj sam zaronila u jedan stari svijet, svijet vijeka koji je prošao. Vijeka u kojemu se odijevalo, školovalo i razgovaralo na drugačiji način. Ipak, usudit ću se reći da sam i ovaj put izvukla pouku, a to je da se karakter čovjeka ne mijenja bez obzira u kojem vijeku živjeli.

U nastavku donosimo osvrt Manuele Smolčić, učenice drugog razreda smjera šumarski tehničar, koji je prepun pozitivnih dojmova i novih spoznaja, ali i nekoliko fotografija učenika iz kazališta.

Kritički osvrt na kazališnu predstavu "Gospoda Glembajevi"

U petak, 13. prosinca 2019. godine u posjetu Gradskom dramskom kazalištu Gavella, a u sklopu izvanučioničke nastave, sudjelovao je i moj drugi razred smjera šumarski tehničar. Razlog posjeta kazalištu bilo je uprizorenje kazališne predstave "Gospoda Glembajevi”, dramsko djelo našega velikog književnika Miroslava Krleže, koja govori o raspadu velike i moćne obitelji Glembaj. Režija predstave povjerena je Miroslavu Međimorcu.

Nakon skraćene nastave krenuli smo put Zagreba, autobusom u koji smo se ukrcali ispred škole, točno u 13  sati, pod pratnjom nastavnice hrvatskoga jezika Gorane Mandarić. Po dolasku u Zagreb slobodno vrijeme do početka predstave, planirane za večernje sate, proveli smo po osobnom izboru. Svijet Glembajevih, s početkom u 20 sati, publika je pozdravila trostrukim aplauzom. Drama započinje dijalogom između Leonea, sina glave obitelji Ignjata Glembaja, i Angelike, udovice Leoneova brata. Doznajemo da je svakodnevnica velike i moćne obitelji ozbiljno narušena nemilim događajima. Naime, kočija Ignjatove supruge barunice Castelli usmrtila je gospođu Rupert, a baruničina snaha ubila se skočivši s trećeg kata obiteljske zgrade Glembajevih jer nije uspjela doći do baruničine materijalne pomoći. Uskoro im se na pozornici pridružuje ostatak obitelji, društveno angažiranih ljudi poput odvjetnika, liječnika i bankara. Dijalozi između glumaca mješavina su hrvatskog i njemačkog jezika što ukazuje na stil tadašnjega visokog društva školovanog na europskim sveučilištima. Kreće obiteljska rasprava koju protiv obitelji vodi socijalistički tisak. Salon Glembajevih na pozornici je oskudno opremljen. U njemu je jedan stol, nekoliko stolica, odar i prazno slikarsko platno. Boja koja dominira je crna. Glumci u raspravi odijelom i izrazom oživljavaju jednu vrlo staru političku i  društvenu zbilju. Zbog siromašno namještenog salona sva pažnja gledatelja usmjerena je na glumce. U raspravi ispletenoj pričama o umjetnosti i filozofiji izranjaju saznanja koja prerastaju u dramu kao recimo Ignjatova spoznaja da barunica ima ljubavnika te Leoneov otpor protiv obitelji. Pri kraju drame, u žestokoj svađi Leonea s ocem, drama dostiže vrhunac u kojem glava obitelji umire. Barunica spoznaje da je brak s Ignjatom bio zasnovan na obostranoj koristi. Glazba koja dominira pozornicom, motivi krvi, upaljenih svijeća, svjetlosti i tame ukazuju na razaranje i uvode gledatelja u potpunu propast jedne obitelji.

Ovo je tek moj četvrti posjet kazalištu jer na žalost živim daleko od kazališne scene. Moram priznati da je svaki posjet novo iskustvo i za mene novo znanje. Osvrnut ću se na predstavu "Gospoda Glembajevi" u kojoj sam zaronila u jedan stari svijet, svijet vijeka koji je prošao. Vijeka u kojemu se odijevalo, školovalo i razgovaralo na drugačiji način. Ipak, usudit ću se reći da sam i ovaj put izvukla pouku, a to je da se karakter čovjeka ne mijenja bez obzira u kojem vijeku živjeli.