Srednja škola Otočac

Namjena preventivno – edukativnog programa „KLIK – navika odgovornog ponašanja“ je stjecanje kompetencija, znanja o sigurnosnim zaštitnim mjerama i radnjama prije i za vrijeme upravljanja vozilom, kao i razvoj vještina odgovornog i sigurnog ponašanja u prometu.

Projekt je usmjeren na ponašanje srednjoškolaca, usvajanje i stjecanje pozitivnih stavova o njihovoj ugroženosti u prometu. Stečene komunikacijske kompetencije učenika koriste se za promicanje odgovornog ponašanja drugih osoba (prijatelji, roditelji, itd.) koji nisu obuhvaćeni programom.

Sadržaj programa realizirao se kroz interaktivno predavanje gdje se učenicima prezentirao smisao i svrsishodnost sigurnosnog pojasa u vozilu, te su kroz životne primjere i priče stručnjaci Ureda za sigurnost prometa objasnili kako vezanje sigurnosnog pojasa u vozilu nije samo zakonska obveza vozača i putnika nego i važan element sigurnosti, ali i dio opće i osobne kulture.

U drugom dijelu programa instruktori i demonstratori HAK-a, su prezentirali učenicima efekte prometnih nesreća u kontroliranim uvjetima na simulatoru prevrtanja. Učenici su se hrabro i sa velikom znatiželjom okretali u simulatoru prevrtanja.

A ovo su neki od dojmova učenika:

 DORA

Dok smo moja prijateljica i ja čekale red za simulaciju prometne nesreće oni koji su bili prije nas izlazili su crvena lica, malo preplašeni, ali opet, osmjeh je bio tu.

Ušle smo u automobil gdje smo se morale vezati sigurnosnim pojasom. Automobil se počeo okretati, adrenalin se počeo osjećati i počele smo vrištati, ali i smijati se jer je tako čudno ono što proživljavaš okrenut 180° od zemlje.

Shvatila sam koliko je zaštitni pojas zapravo važan i obvezan u vožnji.

MIA

U početku prijateljica i ja osjećale smo strah jer učenici prije nas su burno reagirali. Nekima se vrtilo, neki su bili crveni a neki su osjećali mučninu. Svakakve misli su mi prolazile glavom, kako ću reagirati, hoću li i ja osjećati mučninu…? Ipak, nisam odustala. Kada se auto počeo prevrtati počele smo vrištati, ujedno i smijati se, i željeti da se auto brzo vrati u početni položaj.

Ova simulacija pomogla mi je shvatiti koliko je uistinu važno vezati se  i sebi osigurati život.

Namjena preventivno – edukativnog programa „KLIK – navika odgovornog ponašanja“ je stjecanje kompetencija, znanja o sigurnosnim zaštitnim mjerama i radnjama prije i za vrijeme upravljanja vozilom, kao i razvoj vještina odgovornog i sigurnog ponašanja u prometu.

Projekt je usmjeren na ponašanje srednjoškolaca, usvajanje i stjecanje pozitivnih stavova o njihovoj ugroženosti u prometu. Stečene komunikacijske kompetencije učenika koriste se za promicanje odgovornog ponašanja drugih osoba (prijatelji, roditelji, itd.) koji nisu obuhvaćeni programom.

Sadržaj programa realizirao se kroz interaktivno predavanje gdje se učenicima prezentirao smisao i svrsishodnost sigurnosnog pojasa u vozilu, te su kroz životne primjere i priče stručnjaci Ureda za sigurnost prometa objasnili kako vezanje sigurnosnog pojasa u vozilu nije samo zakonska obveza vozača i putnika nego i važan element sigurnosti, ali i dio opće i osobne kulture.

U drugom dijelu programa instruktori i demonstratori HAK-a, su prezentirali učenicima efekte prometnih nesreća u kontroliranim uvjetima na simulatoru prevrtanja. Učenici su se hrabro i sa velikom znatiželjom okretali u simulatoru prevrtanja.

A ovo su neki od dojmova učenika:

 DORA

Dok smo moja prijateljica i ja čekale red za simulaciju prometne nesreće oni koji su bili prije nas izlazili su crvena lica, malo preplašeni, ali opet, osmjeh je bio tu.

Ušle smo u automobil gdje smo se morale vezati sigurnosnim pojasom. Automobil se počeo okretati, adrenalin se počeo osjećati i počele smo vrištati, ali i smijati se jer je tako čudno ono što proživljavaš okrenut 180° od zemlje.

Shvatila sam koliko je zaštitni pojas zapravo važan i obvezan u vožnji.

MIA

U početku prijateljica i ja osjećale smo strah jer učenici prije nas su burno reagirali. Nekima se vrtilo, neki su bili crveni a neki su osjećali mučninu. Svakakve misli su mi prolazile glavom, kako ću reagirati, hoću li i ja osjećati mučninu…? Ipak, nisam odustala. Kada se auto počeo prevrtati počele smo vrištati, ujedno i smijati se, i željeti da se auto brzo vrati u početni položaj.

Ova simulacija pomogla mi je shvatiti koliko je uistinu važno vezati se  i sebi osigurati život.