Srednja škola Otočac

Evo što o završnoj konferenciji u Zagrebu kaže učenik 4. r. ekonomist Ivan Krznarić:

Moj put vezan uz projekt SuProtivA (Suradnjom protiv apatije) počinje kad sam se pridružio konferenciji SuProtivA-e u Rijeci. Oduševljen tim projektom i brojnim mladim ljudima koji sudjeluju u njemu, odlučio sam sudjelovati i na završnoj konferenciji „Mi ostajemo u Hrvatskoj“, koja je održana 20. i 21. studenog 2017. u Zagrebu.

Na početku moram istaknuti kako je Suprotiva projekt čiji je smisao borba da mladi ne odlaze iz Hrvatske. U ponedjeljak, 20. 11. 2017., došao sam u Zagreb i zaputio se u Klub mladih gdje su već čekali organizatori i ostali sudionici projekta. Program je počeo u 11 sati, a tema je zapravo bila 'ponavljanje gradiva' iz svih gradova, Splita, Rijeke, Osijeka, Zagreba, gdje je konferencija SuProtivA-e održana, te naša razmišljanja. Najzanimljiviji dio dana bio je program „SuProtivA govori“ u kazalištu Mala scena gdje su govornici prenosili neka svoja iskustva koja su doživjeli izvan Hrvatske. Izdvojit ću podatak koji nam je prenio Ante Lučić. Znate li koju je europsku zemlju u protekle dvije godine napustilo 200 tisuća mladih ljudi od 24 do 35 godina starosti? Ne, nije Hrvatska, nego Irska! Svi ti ljudi imali su isti zaključak koji se može svesti u ovakvu rečenicu: „Mi moramo ostati u Hrvatskoj jer Hrvatska je zaista predivna i tu mladi moraju osigurati budućnost.“

 Drugog dana sudjelovao sam samo na jednoj prezentaciji jer sam nakon toga trebao ići na autobusni kolodvor. U toj prezentaciji govorio je predstavnik iz Udruge U ime obitelji, a sudjelovali su još jedna Talijanka i jedan Pakistanac.

Istaknuo bih kako sam puno naučio u ta dva dana, kao i iz prethodnog iskustva na konferenciji u Rijeci. Naučio sam kako mladi mogu učiniti nešto za sebe, a i za državu. Vidio sam kako ti mladi ljudi žele nešto promijeniti i siguran sam da će se to ostvariti kroz neki duži period. Nadam se da ću ovo svoje  iskustvo moći prenijeti na sve svoje kolege iz razreda i ostale učenike, ali i poznanike. Kada bismo se udružili, mogli bismo i mi napraviti nešto lijepo za sebe i našu okolinu. S radošću mogu reći: „Ja želim ostati u Hrvatskoj“.

Evo što o završnoj konferenciji u Zagrebu kaže učenik 4. r. ekonomist Ivan Krznarić:

Moj put vezan uz projekt SuProtivA (Suradnjom protiv apatije) počinje kad sam se pridružio konferenciji SuProtivA-e u Rijeci. Oduševljen tim projektom i brojnim mladim ljudima koji sudjeluju u njemu, odlučio sam sudjelovati i na završnoj konferenciji „Mi ostajemo u Hrvatskoj“, koja je održana 20. i 21. studenog 2017. u Zagrebu.

Na početku moram istaknuti kako je Suprotiva projekt čiji je smisao borba da mladi ne odlaze iz Hrvatske. U ponedjeljak, 20. 11. 2017., došao sam u Zagreb i zaputio se u Klub mladih gdje su već čekali organizatori i ostali sudionici projekta. Program je počeo u 11 sati, a tema je zapravo bila 'ponavljanje gradiva' iz svih gradova, Splita, Rijeke, Osijeka, Zagreba, gdje je konferencija SuProtivA-e održana, te naša razmišljanja. Najzanimljiviji dio dana bio je program „SuProtivA govori“ u kazalištu Mala scena gdje su govornici prenosili neka svoja iskustva koja su doživjeli izvan Hrvatske. Izdvojit ću podatak koji nam je prenio Ante Lučić. Znate li koju je europsku zemlju u protekle dvije godine napustilo 200 tisuća mladih ljudi od 24 do 35 godina starosti? Ne, nije Hrvatska, nego Irska! Svi ti ljudi imali su isti zaključak koji se može svesti u ovakvu rečenicu: „Mi moramo ostati u Hrvatskoj jer Hrvatska je zaista predivna i tu mladi moraju osigurati budućnost.“

 Drugog dana sudjelovao sam samo na jednoj prezentaciji jer sam nakon toga trebao ići na autobusni kolodvor. U toj prezentaciji govorio je predstavnik iz Udruge U ime obitelji, a sudjelovali su još jedna Talijanka i jedan Pakistanac.

Istaknuo bih kako sam puno naučio u ta dva dana, kao i iz prethodnog iskustva na konferenciji u Rijeci. Naučio sam kako mladi mogu učiniti nešto za sebe, a i za državu. Vidio sam kako ti mladi ljudi žele nešto promijeniti i siguran sam da će se to ostvariti kroz neki duži period. Nadam se da ću ovo svoje  iskustvo moći prenijeti na sve svoje kolege iz razreda i ostale učenike, ali i poznanike. Kada bismo se udružili, mogli bismo i mi napraviti nešto lijepo za sebe i našu okolinu. S radošću mogu reći: „Ja želim ostati u Hrvatskoj“.