Srednja škola Otočac

Ovisno o vrsti i starosti, stablo ima više ili manje neku od nabrojanih uloga. U mladosti mu primjećujemo ljepotu, u zrelosti snagu, a u starosti isijava mističnost. I ono, naravno, ima svoj životni vijek. Kako mu se starost sve više povećava tako mu se one najbolje uloge umanjuju. 

Promatrajući školski vrt lako možemo uočiti raznolikost vrsta, oblika, dimenzija, boja, plodova, ali i njihovu vitalnost. Pojedini primjerci tek se razvijaju, drugi su u naponu snage, a treći…treći su već pružili najviše dobra što su mogli i polagano posustaju u svojim ulogama. Među posljednjima su i dva velika stabla obične smreke, ona dva već srasla s ogradom školskoga dvorišta. Kroz desetljeća svoga rasta i razvoja pružale su generacijama i generacijama sve svoje blagodati, i onima dobrima i onima manje dobrima, bez diskriminacije. Njihov životni vijek dobrano je odmakao, starije su one i od početaka rada srednje škole. Vidljivo je to dakako i na njihovom vanjskom izgledu. Visinom preko 25 metara i promjerom debla preko 60 cm, lako su uočljiva u svom okolišu. Dob im, osim dosegnutih dimenzija, odaju i mnoge suhe grane. Prirodno je da donje grane, zbog sjene, odumiru u cijelom razdoblju rasta. Dio njih uraste u deblo, dio zaraste s vidljivim ožiljkom na kori, a dio ostaje vidljiv kao suhi, prelomljeni, kratki ostatci. U današnjem stanju, osim takvih donjih suhih grana, suhe su i mnoge grane krošnje. Time stablo gubi na prirastu, postaje podložno bolesti, estetski više ne zadovoljava svrhu i počinje predstavljati opasnost, pogotovo u ovakvomu urbanom području. Uzevši u obzir biološke karakteristike ove vrste, koja ima vrlo plitak korijenski sustav, a zbog svoje visine na udaru je zračnih strujanja zaključak je da u sadašnjem stanju ova stabla predstavljaju potencijalnu opasnost. Manja je opasnost moguća od loma pojedinih grana, a velika opasnost prijeti od vjetroizvala cijelih stabala. Smještaj im je uz prometnice između zgrada institucija policije, vatrogasaca i srednje škole pa je moguća opasnost time uvećana zbog visoke frekventnosti kretanja ljudi i vozila. Kako stabla ne ispunjavaju više prvotnu, ukrasnu, funkciju koju imaju u urbanim područjima, slabe su vitalnosti i zdravstvenog stanja zbog rana gelera iz vremena rata, te predstavljaju opasnost za prolaznike i imovinu u njihovoj neposrednoj blizini, stoga je potrebno pristupiti postupku njihove sanacije.

Obična smreka u ovoj dobi ne podnosi orezivanje i uklanjanje dijela krošnje, kao neke druge vrste, te je jedino kvalitetno rješenje njihovo potpuno uklanjanje. Takav postupak prirodno izaziva i osjećaj sjete. Svjedoci su one nekim davnim vjekovima, u širini, boji i izgledu njihovih godova “zapisani“ su tragovi vremena. Premda je teško zamisliti izgled okoliša bez njih navršilo se i njihovo vrijeme, vrijeme da mlađe i vitalnije biljke budu novi ures istoga vrta, a njihovo drvo dobije neku novu, lijepu, zanimljivu, funkcionalnu, možda i dugovječniju  ulogu.

A.J.

Ovisno o vrsti i starosti, stablo ima više ili manje neku od nabrojanih uloga. U mladosti mu primjećujemo ljepotu, u zrelosti snagu, a u starosti isijava mističnost. I ono, naravno, ima svoj životni vijek. Kako mu se starost sve više povećava tako mu se one najbolje uloge umanjuju. 

Promatrajući školski vrt lako možemo uočiti raznolikost vrsta, oblika, dimenzija, boja, plodova, ali i njihovu vitalnost. Pojedini primjerci tek se razvijaju, drugi su u naponu snage, a treći…treći su već pružili najviše dobra što su mogli i polagano posustaju u svojim ulogama. Među posljednjima su i dva velika stabla obične smreke, ona dva već srasla s ogradom školskoga dvorišta. Kroz desetljeća svoga rasta i razvoja pružale su generacijama i generacijama sve svoje blagodati, i onima dobrima i onima manje dobrima, bez diskriminacije. Njihov životni vijek dobrano je odmakao, starije su one i od početaka rada srednje škole. Vidljivo je to dakako i na njihovom vanjskom izgledu. Visinom preko 25 metara i promjerom debla preko 60 cm, lako su uočljiva u svom okolišu. Dob im, osim dosegnutih dimenzija, odaju i mnoge suhe grane. Prirodno je da donje grane, zbog sjene, odumiru u cijelom razdoblju rasta. Dio njih uraste u deblo, dio zaraste s vidljivim ožiljkom na kori, a dio ostaje vidljiv kao suhi, prelomljeni, kratki ostatci. U današnjem stanju, osim takvih donjih suhih grana, suhe su i mnoge grane krošnje. Time stablo gubi na prirastu, postaje podložno bolesti, estetski više ne zadovoljava svrhu i počinje predstavljati opasnost, pogotovo u ovakvomu urbanom području. Uzevši u obzir biološke karakteristike ove vrste, koja ima vrlo plitak korijenski sustav, a zbog svoje visine na udaru je zračnih strujanja zaključak je da u sadašnjem stanju ova stabla predstavljaju potencijalnu opasnost. Manja je opasnost moguća od loma pojedinih grana, a velika opasnost prijeti od vjetroizvala cijelih stabala. Smještaj im je uz prometnice između zgrada institucija policije, vatrogasaca i srednje škole pa je moguća opasnost time uvećana zbog visoke frekventnosti kretanja ljudi i vozila. Kako stabla ne ispunjavaju više prvotnu, ukrasnu, funkciju koju imaju u urbanim područjima, slabe su vitalnosti i zdravstvenog stanja zbog rana gelera iz vremena rata, te predstavljaju opasnost za prolaznike i imovinu u njihovoj neposrednoj blizini, stoga je potrebno pristupiti postupku njihove sanacije.

Obična smreka u ovoj dobi ne podnosi orezivanje i uklanjanje dijela krošnje, kao neke druge vrste, te je jedino kvalitetno rješenje njihovo potpuno uklanjanje. Takav postupak prirodno izaziva i osjećaj sjete. Svjedoci su one nekim davnim vjekovima, u širini, boji i izgledu njihovih godova “zapisani“ su tragovi vremena. Premda je teško zamisliti izgled okoliša bez njih navršilo se i njihovo vrijeme, vrijeme da mlađe i vitalnije biljke budu novi ures istoga vrta, a njihovo drvo dobije neku novu, lijepu, zanimljivu, funkcionalnu, možda i dugovječniju  ulogu.

A.J.