Srednja škola Otočac

Profesorica Orešković na svoju nas je odgovornost odlučila odvesti u Z/K/M na najprovokativniju predstavu koja se danas može vidjeti na hrvatskoj kazališnoj sceni, riječ je o predstavi Črna mati zemla koju je Dora Ruždjak Podolski režirala prema romanu Kristiana Novaka. Ova predstava podijelila je kazališni svijet i kritičare u dva tabora. Jedni smatraju da je ova predstava jedna od najboljih predstava ikada izvedenih na domaćim kazališnim daskama dok drugi smatraju da je previše surova i neprikladna kazalištu zbog eksplicitnih scena obiteljskog nasilja, pedofilije i silovanja.

Črna mati zemla je uokvirena predstava, s veoma efektnim početkom i još efektnijim krajem koji zaključuje čitavu priču. Na početku predstave na pozornici se nalaze Adrian Pezdirc u ulozi glavnog junaka, pisca Matije Dolenčeca, i Mia Biondić kao njegova djevojka Dina. Ovaj ljubavni par nalazi se pred raskidom. Retrospekcijom se Matija vraća u prošlost, isprepliću se scene sadašnjosti i prošlosti u kojima Adrian Pezdric utjelovljuje i ulogu odraslog Matije i ulogu Matije kao dječaka. Veoma kompleksna uloga, kao što je i cijela predstava, ali je i iznimno kvalitetno odrađena. Simboličnim prelaskom ispod ili preko drvenog kuhinjskog stola odvijaju se tranzicije prošlost - sadašnjost. Glavnu radnju predstave shvatila sam kao priču o djetinjstvu koju Matija priča Dini, kako bi joj objasnio svoje postupke i pomirio se s njom. Na kraju predstave oni se ponovno susreću, njihov susret ima i glazbenu podlogu dirljive međimurske pjesme u interpretaciji upravo glumice Mie Biondić (Dine). Ako prijašnje scene nisu publiku natjerale u plač, ova scena je zasigurno to učinila. Mia je pjesmu otpjevala iznimno moćno i emotivno, kao da ju zaista pjeva iz srca, nije bilo niti traga preglumljenosti.

Predstava, kao i roman, otvara brojna moralna i etička pitanja. Prati dječaka Matiju koji ne može pojmiti očevu smrt, on je uvjeren da je otac samo otišao i da je za to kriv upravo on. Upravo u to vrijeme nenadano se događa niz samoubojstava u selu, mahom su to ljudi s kojima je Matija bio povezan. I za te događaje on krivi sebe. Potpuno prirodno, Matija stvara izmišljene prijatelje, Heštu i Pujtu, zlobni dvojac koji na njega i njegovu psihu imaju negativan učinak. Črna mati zemla je bez zaziranja progovorila o tabu temama kao što su pedofilija i silovanje. Zbog toga treba izdvojiti lika Franca (Dado Ćosić), Matijinog jedinog ljudskog prijatelja, dijete dvoje pijanaca koje je od najranije dobi izloženo obiteljskom nasilju. Spletom nespretnih okolnosti Franz si je odgrizao jezik, a nedugo nakon toga silovao ga je seoski nogometni trener. Nije se pretjerivalo u realnosti i brutalnosti, nije se podleglo naturalizmu koji bi vrlo vjerojatno odbio publiku.

Kroz cijelu predstavu provlači se i diskretna sprdnja na tadašnje aktualne političke događaje, na Tita i njegove pionire te na Tuđmana. To nam je dalo uvid u ta stara doba pa smo se zaista osjećali kao da smo proputovali kroz vrijeme i tek čekamo godinu 2017. Tome je pridonio kajkavski međimurski dijalekt i scenografija koja je potpuno realistički predočila međimurski kraj. Predstava zahtjeva iznimno visoki nivo koncentracije, prvenstveno zbog dijalekta, ali i zbog kompleksne radnje te duljine trajanja od dva i pol sata.

Cijeli moj razred, uključujući i mene, smatra da je ovo najkvalitetniji komad koji smo pogledali od kada idemo u kazalište, ovo je komad koji se pamti. Zadnjih sam petnaestak minuta predstave preplakala, iz dvorane sam izašla slomljena. S razlogom je ovo predstava visokog rizika. Predstava o kojoj se priča i razmišlja. Svima bih je preporučila da je pogledaju jednom, ali samo jednom, jer gledati ovako nešto ponovno ne bih se usudila.

Petra Orešković 

Profesorica Orešković na svoju nas je odgovornost odlučila odvesti u Z/K/M na najprovokativniju predstavu koja se danas može vidjeti na hrvatskoj kazališnoj sceni, riječ je o predstavi Črna mati zemla koju je Dora Ruždjak Podolski režirala prema romanu Kristiana Novaka. Ova predstava podijelila je kazališni svijet i kritičare u dva tabora. Jedni smatraju da je ova predstava jedna od najboljih predstava ikada izvedenih na domaćim kazališnim daskama dok drugi smatraju da je previše surova i neprikladna kazalištu zbog eksplicitnih scena obiteljskog nasilja, pedofilije i silovanja.

Črna mati zemla je uokvirena predstava, s veoma efektnim početkom i još efektnijim krajem koji zaključuje čitavu priču. Na početku predstave na pozornici se nalaze Adrian Pezdirc u ulozi glavnog junaka, pisca Matije Dolenčeca, i Mia Biondić kao njegova djevojka Dina. Ovaj ljubavni par nalazi se pred raskidom. Retrospekcijom se Matija vraća u prošlost, isprepliću se scene sadašnjosti i prošlosti u kojima Adrian Pezdric utjelovljuje i ulogu odraslog Matije i ulogu Matije kao dječaka. Veoma kompleksna uloga, kao što je i cijela predstava, ali je i iznimno kvalitetno odrađena. Simboličnim prelaskom ispod ili preko drvenog kuhinjskog stola odvijaju se tranzicije prošlost - sadašnjost. Glavnu radnju predstave shvatila sam kao priču o djetinjstvu koju Matija priča Dini, kako bi joj objasnio svoje postupke i pomirio se s njom. Na kraju predstave oni se ponovno susreću, njihov susret ima i glazbenu podlogu dirljive međimurske pjesme u interpretaciji upravo glumice Mie Biondić (Dine). Ako prijašnje scene nisu publiku natjerale u plač, ova scena je zasigurno to učinila. Mia je pjesmu otpjevala iznimno moćno i emotivno, kao da ju zaista pjeva iz srca, nije bilo niti traga preglumljenosti.

Predstava, kao i roman, otvara brojna moralna i etička pitanja. Prati dječaka Matiju koji ne može pojmiti očevu smrt, on je uvjeren da je otac samo otišao i da je za to kriv upravo on. Upravo u to vrijeme nenadano se događa niz samoubojstava u selu, mahom su to ljudi s kojima je Matija bio povezan. I za te događaje on krivi sebe. Potpuno prirodno, Matija stvara izmišljene prijatelje, Heštu i Pujtu, zlobni dvojac koji na njega i njegovu psihu imaju negativan učinak. Črna mati zemla je bez zaziranja progovorila o tabu temama kao što su pedofilija i silovanje. Zbog toga treba izdvojiti lika Franca (Dado Ćosić), Matijinog jedinog ljudskog prijatelja, dijete dvoje pijanaca koje je od najranije dobi izloženo obiteljskom nasilju. Spletom nespretnih okolnosti Franz si je odgrizao jezik, a nedugo nakon toga silovao ga je seoski nogometni trener. Nije se pretjerivalo u realnosti i brutalnosti, nije se podleglo naturalizmu koji bi vrlo vjerojatno odbio publiku.

Kroz cijelu predstavu provlači se i diskretna sprdnja na tadašnje aktualne političke događaje, na Tita i njegove pionire te na Tuđmana. To nam je dalo uvid u ta stara doba pa smo se zaista osjećali kao da smo proputovali kroz vrijeme i tek čekamo godinu 2017. Tome je pridonio kajkavski međimurski dijalekt i scenografija koja je potpuno realistički predočila međimurski kraj. Predstava zahtjeva iznimno visoki nivo koncentracije, prvenstveno zbog dijalekta, ali i zbog kompleksne radnje te duljine trajanja od dva i pol sata.

Cijeli moj razred, uključujući i mene, smatra da je ovo najkvalitetniji komad koji smo pogledali od kada idemo u kazalište, ovo je komad koji se pamti. Zadnjih sam petnaestak minuta predstave preplakala, iz dvorane sam izašla slomljena. S razlogom je ovo predstava visokog rizika. Predstava o kojoj se priča i razmišlja. Svima bih je preporučila da je pogledaju jednom, ali samo jednom, jer gledati ovako nešto ponovno ne bih se usudila.

Petra Orešković