Srednja škola Otočac

Kakav karakter, takve trebaju biti i aktivnosti. Naši učenici, djelatnici i koordinatori projekta  u tome su i uspjeli. Vodili su računa o svakoj pojedinosti kako bi se naša zemlja, regija i škola predstavile u najboljem mogućem svjetlu, sa svim svojim ljepotama i dušom.

Nakon što smo u nedjelju dočekali naše goste, koji su nam se dovezli i doletjeli iz malo bližih i dalekih krajeva, te ih smjestili da se odmore i okrijepe, započele su pripremljene aktivnosti. U ponedjeljak su dobili prve dojmove o našoj školi, izvana i iznutra, o prostoru i učionicama, a uočili su i svoja obilježja na panoima školskog hola. Pozdravnim govorom ravnateljice Adele Rukavine i koordinatora otvoren je službeni dio dana, a zatim su nam se kratko predstavili učenici i nastavnici škola iz Madeire, Tamasija te Kayserija. Uslijedile su i učeničke prezentacije o znanosti i tehnologiji s naglaskom na naslov cjelokupnih aktivnosti Tehnologija je savršeni alat.

Iako je bilo kiše s nebesa toga prvoga dana, nikako nismo željeli zaobići nego obići Gacku dolinu, njezine krajolike, izvore, mlinice, crkvice. Majerovo vrilo i žrvanj mlinskog kamena oduševili su naše goste, a ništa manji dojam na njih nisu ostavili ni Tonković vrilo, sama rijeka Gacka i mirnoća ambijenta kod crkvice sv. Franje. Posjetili smo i GPOU, razgledali postav Muzeja Gacke, odgledali rekonstrukciju starog grada Otočca udruge Baštinica te uživali u izvedbama Tamburaškog sastava i Folklornog društva Otočac.

Drugoga dana krenuli smo u smjeru Rijeke. Posjetili smo Sveučilište gdje nam je predstavljeno superračunalo Bura, kao najsnažnije računalo u Hrvatskoj, koje se koristi za znanstvena istraživanja, modeliranja i primjenu u industriji, primjerice u farmaciji, medicini i projektiranju automobila. Čuli smo i priču o Nazaretskoj kući na Trsatu, ušli u svetište, popeli se na Kaštel, izbrojili stube, pronašli Kosi toranj i posjetili još mnoge znamenitosti Rijeke da bismo naposljetku stigli i do Palače šećerane i time zasladili riječku, pomalo kišnu avanturu. Ipak nas je u Opatiji pozdravilo sunce i Djevojka s galebom, more i parkovi, što je na sve odmah djelovalo umirujuće i iscjeljujuće.

Placa! Gostima je bila tolika milina da su odmah tražili jagode, šparoge, med i sir, domaće proizvode koje je svima radost vidjeti. Prolaskom špice toga dana uputili smo se u Gačanski park hrvatske memorije da bismo iščitali uklesane svjedoke povijesti kraja. Ušli smo i u crkvu Presvetog Trojstva, popeli se na Forticu i njezinu kulu te nešto saznali o kapelici Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. U školi je zatim uslijedilo predstavljanje kukaca i bilja, uzoraka drva, instrumenata izmjere koje su priredili naši šumarski tehničari. A našla se tu i motorna pila s demonstracijom discipline okretanja vodilice. Naglasak toga dana bio je na radionici robotike uz koju se vežu velika znanstvena područja, a poučava djecu programiranju, računalnom razmišljanju, rješavanju problema i primjeni svih stečenih kompetencija u vidljive efekte zadanih kretanja robotskog vozila.

Mnoge od tih stvari, koje nesvjesno rabimo, ostavio nam je Tesla pa smo se zaputili do Smiljana i u Memorijalnom centru vidjeli neke njegove izume, interaktivno se poigrali njima, posjetili njegovu rodnu kuću, pogledali dokumentarni film, kao i zaigrali na igralištu.

Povratkom kanjonom rijeke Like uočili smo i psića u opasnosti, kojega su naši učenici s nastavnicima vješto spasili iz ledene vode, već dobrano pothlađenoga.

Biser ovoga kraja, prva stvar koju svi žele vidjeti i koju su naši gosti zaželjeli, bila su Plitvička jezera. Lagana šetnja, uživanje u krajoliku i vrijeme za poželjeti učinili su nam dan izvanrednim. Svi skupa nismo mogli lako odvojiti oči od vode, slapova, prštanja kapljica i laganog zelenila šume, šarenila prostirala pod nogama, plavetnila koje je bdjelo ponad nas. „Svi hoćemo na veslanje, ne želimo propustiti kanue, nije nas strah ni hladnoće ni kiše ni rijeke“, tako su svim jezicima zborili njihovi i naši učenici. Djeci obećati, a ne ispuniti najgore je moguće razočaranje. Zaplovili su oni umješno u čamcima, malo nizvodno, malo uzvodno i sasvim ispunili svoja srca toga dana.

Coklja glavu čuva, a udruga Gačanka vještinu prerade i izrade. Nastavnici gosti svakako su morali i taj dio kulture kraja doživjeti, a neki su odmah pokazali i svoje vještine pletenja. Ah, toliko za pokazati, a tako kratko vrijeme.

Danas nas još čeka podjela priznanja o sudjelovanju, posjet Kući Velebita u Krasnu, Hidroelektrani Senj, Tvrđavi Nehaj i posljednja druženja Mađara, Portugalaca, Turaka i Hrvata. Barem zasad. Pred nama su još i put u Portugal i Mađarsku, a na vidiku i neke nove suradnje s istim ili novim prijateljima.

Augustin Jelušić, koordinator projekta za Srednju školu Otočac

Kakav karakter, takve trebaju biti i aktivnosti. Naši učenici, djelatnici i koordinatori projekta  u tome su i uspjeli. Vodili su računa o svakoj pojedinosti kako bi se naša zemlja, regija i škola predstavile u najboljem mogućem svjetlu, sa svim svojim ljepotama i dušom.

Nakon što smo u nedjelju dočekali naše goste, koji su nam se dovezli i doletjeli iz malo bližih i dalekih krajeva, te ih smjestili da se odmore i okrijepe, započele su pripremljene aktivnosti. U ponedjeljak su dobili prve dojmove o našoj školi, izvana i iznutra, o prostoru i učionicama, a uočili su i svoja obilježja na panoima školskog hola. Pozdravnim govorom ravnateljice Adele Rukavine i koordinatora otvoren je službeni dio dana, a zatim su nam se kratko predstavili učenici i nastavnici škola iz Madeire, Tamasija te Kayserija. Uslijedile su i učeničke prezentacije o znanosti i tehnologiji s naglaskom na naslov cjelokupnih aktivnosti Tehnologija je savršeni alat.

Iako je bilo kiše s nebesa toga prvoga dana, nikako nismo željeli zaobići nego obići Gacku dolinu, njezine krajolike, izvore, mlinice, crkvice. Majerovo vrilo i žrvanj mlinskog kamena oduševili su naše goste, a ništa manji dojam na njih nisu ostavili ni Tonković vrilo, sama rijeka Gacka i mirnoća ambijenta kod crkvice sv. Franje. Posjetili smo i GPOU, razgledali postav Muzeja Gacke, odgledali rekonstrukciju starog grada Otočca udruge Baštinica te uživali u izvedbama Tamburaškog sastava i Folklornog društva Otočac.

Drugoga dana krenuli smo u smjeru Rijeke. Posjetili smo Sveučilište gdje nam je predstavljeno superračunalo Bura, kao najsnažnije računalo u Hrvatskoj, koje se koristi za znanstvena istraživanja, modeliranja i primjenu u industriji, primjerice u farmaciji, medicini i projektiranju automobila. Čuli smo i priču o Nazaretskoj kući na Trsatu, ušli u svetište, popeli se na Kaštel, izbrojili stube, pronašli Kosi toranj i posjetili još mnoge znamenitosti Rijeke da bismo naposljetku stigli i do Palače šećerane i time zasladili riječku, pomalo kišnu avanturu. Ipak nas je u Opatiji pozdravilo sunce i Djevojka s galebom, more i parkovi, što je na sve odmah djelovalo umirujuće i iscjeljujuće.

Placa! Gostima je bila tolika milina da su odmah tražili jagode, šparoge, med i sir, domaće proizvode koje je svima radost vidjeti. Prolaskom špice toga dana uputili smo se u Gačanski park hrvatske memorije da bismo iščitali uklesane svjedoke povijesti kraja. Ušli smo i u crkvu Presvetog Trojstva, popeli se na Forticu i njezinu kulu te nešto saznali o kapelici Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. U školi je zatim uslijedilo predstavljanje kukaca i bilja, uzoraka drva, instrumenata izmjere koje su priredili naši šumarski tehničari. A našla se tu i motorna pila s demonstracijom discipline okretanja vodilice. Naglasak toga dana bio je na radionici robotike uz koju se vežu velika znanstvena područja, a poučava djecu programiranju, računalnom razmišljanju, rješavanju problema i primjeni svih stečenih kompetencija u vidljive efekte zadanih kretanja robotskog vozila.

Mnoge od tih stvari, koje nesvjesno rabimo, ostavio nam je Tesla pa smo se zaputili do Smiljana i u Memorijalnom centru vidjeli neke njegove izume, interaktivno se poigrali njima, posjetili njegovu rodnu kuću, pogledali dokumentarni film, kao i zaigrali na igralištu.

Povratkom kanjonom rijeke Like uočili smo i psića u opasnosti, kojega su naši učenici s nastavnicima vješto spasili iz ledene vode, već dobrano pothlađenoga.

Biser ovoga kraja, prva stvar koju svi žele vidjeti i koju su naši gosti zaželjeli, bila su Plitvička jezera. Lagana šetnja, uživanje u krajoliku i vrijeme za poželjeti učinili su nam dan izvanrednim. Svi skupa nismo mogli lako odvojiti oči od vode, slapova, prštanja kapljica i laganog zelenila šume, šarenila prostirala pod nogama, plavetnila koje je bdjelo ponad nas. „Svi hoćemo na veslanje, ne želimo propustiti kanue, nije nas strah ni hladnoće ni kiše ni rijeke“, tako su svim jezicima zborili njihovi i naši učenici. Djeci obećati, a ne ispuniti najgore je moguće razočaranje. Zaplovili su oni umješno u čamcima, malo nizvodno, malo uzvodno i sasvim ispunili svoja srca toga dana.

Coklja glavu čuva, a udruga Gačanka vještinu prerade i izrade. Nastavnici gosti svakako su morali i taj dio kulture kraja doživjeti, a neki su odmah pokazali i svoje vještine pletenja. Ah, toliko za pokazati, a tako kratko vrijeme.

Danas nas još čeka podjela priznanja o sudjelovanju, posjet Kući Velebita u Krasnu, Hidroelektrani Senj, Tvrđavi Nehaj i posljednja druženja Mađara, Portugalaca, Turaka i Hrvata. Barem zasad. Pred nama su još i put u Portugal i Mađarsku, a na vidiku i neke nove suradnje s istim ili novim prijateljima.

Augustin Jelušić, koordinator projekta za Srednju školu Otočac