Srednja škola Otočac

Kravata je u početku bila naziv za rubac oko vrata po kojem su bili prepoznatljivi hrvatski vojnici koji su se pod francuskom zastavom borili u Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.).

Ovaj je „modni“ detalj izazvao veliko zanimanje Parižana koji su oduvijek bili zainteresirani za kvalitetne novitete na području odijevanja. Mladi francuski kralj Luj XIV. počeo je nositi kravatu 1646. kada je imao samo sedam godina te je tako na neki način odredio modni standard svih francuskih plemića. Oni su ubrzo usvojili ovaj novi odjevni predmet koji se nosio a la Croate (‘na hrvatski način’), što je ujedno postao novi korijen francuske riječi cravate.

Godine 1667. ustrojena je posebna pukovnija Royal Cravates, a bila je nazvana po Hrvatima koji su bili u njenom sastavu i nosili kravatu. Nije trebalo mnogo vremena da se kravata proširi Europom kao znak kulture i otmjenosti. Francuska monografija Le grande histoire de la cravate (autor Francois Chaille), naklada Flammarion, Paris 1994., obrazlaže i izričito potvrđuje hrvatsko podrijetlo kravate. Talijanska monografija Miss Cravatta, izdana 1996.g. u Comu, najpoznatijem europskom i svjetskom centru za proizvodnju kravata, pojavu kravate u Francuskoj nedvojbeno povezuje uz dolazak hrvatskih konjanika u vrijeme Louisa XIV.

Enciclopedia Britannica uz imenicu cravat navodi da je nastala od Crabate, Cravate, Croatian i pojavu kravate datiraju sa 1656. godinom. Iako se kravata nosila i ranije, Britannica i mnoge druge enciklopedije smatraju kako je prva „službena“ uporaba kravate zabilježena 1656. godine.

Od 18. listopada 2003. godine u Hrvatskoj se obilježava  Dan kravate. Tada je u Puli izvedena autorska instalacija Marijana Bušića Kravata oko Arene, koju su prikazivale i neke svjetske televizijske postaje i na taj način vidjelo ju je više od milijardu ljudi.

Svežimo kravatu 18. listopada i, družeći se s drugima, podsjetimo se na vrijednosti koje kravata simbolički prenosi: ljudsko  dostojanstvo, zrelost, slobodu i odgovornost, kulturu komunikacije i uljudnosti, poslovnu uspješnost, duh zajedništva, važnost nekih životnih trenutaka i svečanosti…

Kravata je u početku bila naziv za rubac oko vrata po kojem su bili prepoznatljivi hrvatski vojnici koji su se pod francuskom zastavom borili u Tridesetogodišnjem ratu (1618. – 1648.).

Ovaj je „modni“ detalj izazvao veliko zanimanje Parižana koji su oduvijek bili zainteresirani za kvalitetne novitete na području odijevanja. Mladi francuski kralj Luj XIV. počeo je nositi kravatu 1646. kada je imao samo sedam godina te je tako na neki način odredio modni standard svih francuskih plemića. Oni su ubrzo usvojili ovaj novi odjevni predmet koji se nosio a la Croate (‘na hrvatski način’), što je ujedno postao novi korijen francuske riječi cravate.

Godine 1667. ustrojena je posebna pukovnija Royal Cravates, a bila je nazvana po Hrvatima koji su bili u njenom sastavu i nosili kravatu. Nije trebalo mnogo vremena da se kravata proširi Europom kao znak kulture i otmjenosti. Francuska monografija Le grande histoire de la cravate (autor Francois Chaille), naklada Flammarion, Paris 1994., obrazlaže i izričito potvrđuje hrvatsko podrijetlo kravate. Talijanska monografija Miss Cravatta, izdana 1996.g. u Comu, najpoznatijem europskom i svjetskom centru za proizvodnju kravata, pojavu kravate u Francuskoj nedvojbeno povezuje uz dolazak hrvatskih konjanika u vrijeme Louisa XIV.

Enciclopedia Britannica uz imenicu cravat navodi da je nastala od Crabate, Cravate, Croatian i pojavu kravate datiraju sa 1656. godinom. Iako se kravata nosila i ranije, Britannica i mnoge druge enciklopedije smatraju kako je prva „službena“ uporaba kravate zabilježena 1656. godine.

Od 18. listopada 2003. godine u Hrvatskoj se obilježava  Dan kravate. Tada je u Puli izvedena autorska instalacija Marijana Bušića Kravata oko Arene, koju su prikazivale i neke svjetske televizijske postaje i na taj način vidjelo ju je više od milijardu ljudi.

Svežimo kravatu 18. listopada i, družeći se s drugima, podsjetimo se na vrijednosti koje kravata simbolički prenosi: ljudsko  dostojanstvo, zrelost, slobodu i odgovornost, kulturu komunikacije i uljudnosti, poslovnu uspješnost, duh zajedništva, važnost nekih životnih trenutaka i svečanosti…