Srednja škola Otočac

Sponzori su osigurali nagrade, i to za prvo mjesto dvije ulaznice u Nacionalni park Plitvička jezera, za drugo mjesto dvije ulaznice u Pećinski park Grabovača i za treće mjesto vrijednu knjigu „Otočac na starim razglednicama“ Gackog pučkog otvorenog učilišta.

Nadamo se da će 2021. godina biti obilježena ljepšim događajima u kojima će učenici pronalaziti svoju inspiraciju. Kakav je dojam 2020. godina, koja odbrojava svoje posljednje sate, ostavila na prvoplasiranu Mariju Kovačić, učenicu prvog razreda smjera ekonomist, saznat ćete u nastavku:

DVIJE TISUĆE DVADESETA. I TO ĆE PROĆI

Stari zidni sat u tišini je otkucao ponoć. Tiho otkucavanje iz stare drvene kutije sata nadglasao je prekrasan novogodišnji vatromet koji je obojio nebo u prekrasne boje i oblike. „Neka nam je sretna 2020. godina“, rekao je starac drhtećim glasom. Oko mene je bilo veselo i bezbrižno društvo s mnoštvom velikih planova. Smijeh je odjekivao svuda oko nas. „Kakva divna večer“, pomislih, „kada bi ovako bilo zauvijek.“

Odmaknuo je siječanj i negdje u daljini svi smo pažljivo slušali o nekom koronavirusu koji je brzinom munje došao u naše domove poput nepozvanog gosta. Naši veliki planovi o druženjima i daljnjem životu pali su poput zvijezde padalice. Svi smo utihnuli postavljajući si tisuću pitanja. Poput ptice u kavezu čeznuli smo za slobodom koju smo imali prije ne tako dugo vremena. Zabrinuta lica odjednom su prekrile maske koje su se tiho ugostile i ne misle tako skoro otići.

U polumračnoj sobi gledam kroz krošnju stare lipe koja je već ostala bez lišća i kao da je nije briga za moje tužno i utonulo lice. Žuti mjesec se sramežljivo proteže ispod visokih grana i kao da me tješi da će sve ovo uskoro nestati. Gledam ga i polako tonem u dubok san. Probudi me opojni miris pečenih palačinki i u meni razbudi neopisivu sreću. Znam da je moj dom najsigurnije mjesto na svijetu, a sloboda i vesela lica najveće bogatstvo.

Osjećajem nemira i tuge shvatila sam da nije bitno na što sam izgubila vrijeme ako me nauči da cijenim buduće. Sve je ovo prolazno i jednog dana ću s osmijehom čitati ove ispisane stranice svoje životne knjige.

Sponzori su osigurali nagrade, i to za prvo mjesto dvije ulaznice u Nacionalni park Plitvička jezera, za drugo mjesto dvije ulaznice u Pećinski park Grabovača i za treće mjesto vrijednu knjigu „Otočac na starim razglednicama“ Gackog pučkog otvorenog učilišta.

Nadamo se da će 2021. godina biti obilježena ljepšim događajima u kojima će učenici pronalaziti svoju inspiraciju. Kakav je dojam 2020. godina, koja odbrojava svoje posljednje sate, ostavila na prvoplasiranu Mariju Kovačić, učenicu prvog razreda smjera ekonomist, saznat ćete u nastavku:

DVIJE TISUĆE DVADESETA. I TO ĆE PROĆI

Stari zidni sat u tišini je otkucao ponoć. Tiho otkucavanje iz stare drvene kutije sata nadglasao je prekrasan novogodišnji vatromet koji je obojio nebo u prekrasne boje i oblike. „Neka nam je sretna 2020. godina“, rekao je starac drhtećim glasom. Oko mene je bilo veselo i bezbrižno društvo s mnoštvom velikih planova. Smijeh je odjekivao svuda oko nas. „Kakva divna večer“, pomislih, „kada bi ovako bilo zauvijek.“

Odmaknuo je siječanj i negdje u daljini svi smo pažljivo slušali o nekom koronavirusu koji je brzinom munje došao u naše domove poput nepozvanog gosta. Naši veliki planovi o druženjima i daljnjem životu pali su poput zvijezde padalice. Svi smo utihnuli postavljajući si tisuću pitanja. Poput ptice u kavezu čeznuli smo za slobodom koju smo imali prije ne tako dugo vremena. Zabrinuta lica odjednom su prekrile maske koje su se tiho ugostile i ne misle tako skoro otići.

U polumračnoj sobi gledam kroz krošnju stare lipe koja je već ostala bez lišća i kao da je nije briga za moje tužno i utonulo lice. Žuti mjesec se sramežljivo proteže ispod visokih grana i kao da me tješi da će sve ovo uskoro nestati. Gledam ga i polako tonem u dubok san. Probudi me opojni miris pečenih palačinki i u meni razbudi neopisivu sreću. Znam da je moj dom najsigurnije mjesto na svijetu, a sloboda i vesela lica najveće bogatstvo.

Osjećajem nemira i tuge shvatila sam da nije bitno na što sam izgubila vrijeme ako me nauči da cijenim buduće. Sve je ovo prolazno i jednog dana ću s osmijehom čitati ove ispisane stranice svoje životne knjige.