Korana Svilar, poznata i pod imenom Korana Serdarević, suvremena je hrvatska književnica, profesorica hrvatskoga jezika, prevoditeljica i kulturna djelatnica. Poznata je po djelima u kojima obrađuje snažne društvene i emotivne teme. Za svoj književni rad osvojila je više nagrada i priznanja, a svojim je pisanjem stekla mjesto među zapaženijim autoricama suvremene hrvatske književnosti.

Roman „Soba za djevojčice“ suvremeno je djelo koje mi se jako svidjelo. U knjizi se prikazuju ozbiljne i osjetljive teme poput odrastanja, trudnoće, obiteljskih odnosa te potrebe za razumijevanjem i podrškom. Čak i sam naslov budi znatiželju i navodi čitatelja da se zapita kakva je zapravo ta „soba za djevojčice“ i što ona simbolizira.

Radnja romana prati mladu djevojku Evu, gimnazijalku koja se iznenada nalazi u vrlo teškoj životnoj situaciji nakon što ostaje trudna. U trenutku kada joj je podrška najpotrebnija, ne pronalazi je kod svoje vlastite majke, već kod svoje razrednice Nikoline. Ona je tješi, podržava je, pruža joj sigurnost i prostor u kojem može razmisliti o svojoj budućnosti. Kako vrijeme prolazi, između njih se razvija čvrst odnos pun povjerenja, ali i napetosti.

Eva se mora suočiti s osudama okoline i važnim odlukama koje će joj promijeniti život. Postaje jasno da ni Nikolina nije onakva kakvom se na prvi pogled činila te da i ona skriva vlastite probleme i slabosti.

Najviše mi se svidjelo to što je knjiga realistična i emotivna. Likovi nisu prikazani površno, nego stvarno, sa svojim manama, strahovima i unutarnjim borbama, pa je bilo zanimljivo promatrati kako Eva sazrijeva kroz teške okolnosti. Jedna scena koja mi je posebno ostala u pamćenju jest kada Eva shvati da od majke neće dobiti podršku koju je očekivala. To mi je bilo blisko jer svi znamo kako je kada te razočaraju upravo oni od kojih si to najmanje očekivao. Autorica piše jednostavno i direktno, bez pretjerivanja, pa se emocije lako prenose na čitatelja. Roman govori o temama koje su i danas aktualne, a o kojima se rijetko priča, i pokazuje koliko je važno ne osuđivati druge prije nego što razumiješ njihovu situaciju.

Likovi su mi se svidjeli jer nitko od njih nije savršen. Eva griješi, Nikolina krije svoje probleme i na kraju shvatiš da su obje samo obični ljudi u teškim situacijama. To me natjeralo na duboko razmišljanje o tome kako bih se ja ponašao da sam na njihovom mjestu.

Mihael Marković

2. a