Roman „Adio kauboju“ Olje Savičević Ivančević parodija je na vestern. Radnja ovog romana događa se u njezinu rodnom gradu Splitu, iako to nije izričito naglašeno. Mogu se naslutiti autobiografski elementi, iako autorica nije koristila točna imena i nazive ulica. Glavni lik je snažno emancipirana mlada žena koja ne dopušta drugima da joj kroje život; slobodna je i radoznala.

Djetinjstvo glavne junakinje obilježeno je vesternom. Otac, veliki obožavatelj tog žanra, uveo je Dadu i njezina brata u taj svijet. Staro Naselje tako podsjeća na gradiće Divljeg zapada (konji, revolveri), ali se istodobno isprepliće sa suvremenim životom. Nakon očeve smrti život majke obilježen je tugom za dvama „nestalim kaubojima“. Vestern za Ruzinavu postaje dio obiteljskog nasljeđa i važan segment njezina identiteta. Kao u klasičnom vesternu, radnja romana počinje njezinim dolaskom u Staro Naselje. Ona se vraća kako bi istražila nerazjašnjene okolnosti samoubojstva mlađeg brata i saznala što se dogodilo. Tako započinje njezina pustolovina istrage koju čitatelji trebaju otkriti.

Književnica u romanu bira teme smrti u obitelji, života u provinciji, kompliciranih međuljudskih odnosa te, naravno, temu kauboja. U romanu su glavni likovi isključivo žene koje upozoravaju koliko je loše stanje u današnjem društvu. Djelo ima sjajan i zavodljiv stil te je vrlo zabavna literatura za čitanje. Njezin prikaz svijeta u kojem vladaju nova pravila, u kojem se slobodno šetaju zločinci i lopovi, a istinski kauboji su odavno nestali, posebno je upečatljiv.

Dok je klasični vestern prvenstveno muški žanr, ovaj roman možemo promatrati kao „ženski vestern“ u kojem dolazi do zamjene uloga. Ruzinava je melankolična i naizgled pasivna, ali se povratkom u rodni kraj upušta u potragu za pravdom, istinom i čašću. Istodobno ironizira vlastiti kaubojski imidž: umjesto konja vozi stari moped, a umjesto revolvera nosi crni USB. Njezina sestra izgovara kratke, efektne rečenice nalik replikama kaubojskih junaka, dok je treći važan ženski lik Marija Čarija također oblikovan kaubojskom logikom djelovanja. Upravo njih tri parodiraju lik klasičnog junaka, čime roman potvrđuje svoj parodijski karakter.

U romanu mi se sviđaju humoristični elementi, primjerice kada sveca zaštitnika naziva sveti Fjoko i kaže da je sve što je od njega ostalo srednji prst koji je blagoslovljen i njime je liječio gubavce. Smiješno mi je bilo kada je zatvorila brata u podrum i ošišala kosu kako bi otišla u procesiju u koju su smjeli ići samo muškarci. Ne sviđaju mi se njezini vulgarni izrazi koje ponekad koristi, kao ni nabrajanje riječi koje djeluje kao tok misli.

Ivan Orešković

2. a