Šumarski tehničari najbolje uče u šumi! Vođeni tim geslom, učenici šumarskog smjera naše škole drugog listopadskog četvrtka krenuli su na svoju prvu terensku nastavu u ovoj školskoj godini. U pratnji nastavnika struke Ive Abramović i Augustina Jelušića posjetili su dvije šumarije u sklopu Uprave šuma Senj – Šumariju Senj i Šumariju Rab.
Prva postaja bila je senjska šumarija. Ispod prijevoja Vratnik, na području Senjske drage, dočekao nas je revirnik Marko Krmpotić koji nas je poveo šumskom cestom kroz dio Senjske drage ispod područja Orlovo gnijezdo. Upoznali smo se s radom šumarije i njezinim osnovnim značajkama, a zatim poslušali iscrpno i zanimljivo predavanje o biološko-tehničkim radovima na sanaciji senjske bujice Torrente.
Bujica je godinama zadavala brige Senjanima jer bi se za vrijeme velikih kiša voda iz Senjske drage bujičnim tokovima slijevala u grad i odnosila sve pred sobom. Prvi pokušaj rješavanja tog problema bila je izgradnja bujičnog kanala u 18. stoljeću, koji je donekle ublažio opasnost, ali nije pružio trajno rješenje. Ključni pomak dogodio se krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada je provedena sadnja pionirskih vrsta vegetacije i izgradnja suhozida. Kombinacija tih mjera u potpunosti je zaustavila bujične tokove. Danas je vegetacija Senjske drage ponovno bogata i raznolika: ispod pionirskih nasada crnog bora niču autohtone listače. Ovaj uspješan primjer sanacije bujica i erozije ubraja se među najuspješnije projekte takve vrste na Sredozemlju.
Nakon obilaska Senjske drage i kraće pauze u gradu Senju, trajektom smo iz luke Stinica otplovili na otok Rab. Tamo nas je dočekao upravitelj Šumarije Rab Boris Belamarić. Prvo smo na poluotoku Kalifront posjetili šumu Dundo, sastojinu hrasta crnike i crnog jasena, zaštićenu još 1949. godine, s titulom posebnog rezervata šumske vegetacije. Šuma Dundo ubraja se među najljepše i najočuvanije šume hrasta crnike na Sredozemlju.
Uz brojne primjerke crnike i jasena, u šumi rastu i zelenika, veliki vrijes, tršlja, planika, mirta, lemprika te povijuše poput tetivike, vazdazelene ruže, šparoge i bljušta. Posebno mi je bilo zanimljivo saznati da drvo hrasta crnike tone u vodi jer mu je gustoća veća od gustoće vode. Na otoku se uz crvenicu i vapnenac pojavljuju i dijelovi s dubokim, plodnim smeđim euridičnim tlom. U posljednje se vrijeme sječom smanjuje površina borovih sastojina kako bi se potaknula obnova autohtone šume crnike.
Rab je, doznali smo, drugi najšumovitiji otok naše obale. Obišli smo i poluotok Sorinj, gdje smo vidjeli pošumljene površine primorskim i alepskim borom. Tamo je nekada rasla šuma hrasta crnike, ali je tijekom prošlog stoljeća bila potpuno devastirana. Devedesetih godina započela je obnova sadnjom pionirskih crnogoričnih vrsta. Sorinj nas je oduševio svojom prirodnom ljepotom i pogledom na morsku pučinu.
Nakon stručnog dijela uslijedilo je slobodno vrijeme u gradu Rabu, a zatim smo se trajektom vratili na kopno i krenuli kućama. Terenska nastava bila je zanimljiva i poučna. Obišli smo za našu struku iznimno važne lokacije i stekli nova znanja. Veselim se sljedećoj terenskoj nastavi ovakvog tipa.
Novinarska skupina
Filip Milković
3. d
