Kad se školsko zvono oglasilo na kraju sedmog sata, mnogi su djelatnici naše škole krenuli kućama, no oni najvrjedniji dan su nastavili s trnokopima i štihačama u rukama.

U sklopu projekta „Zajedno za prirodu“ školski je vrt postao mjesto okupljanja, rada i smijeha. Zajedno – ravnatelj, nastavnici, stručni suradnici, administrativno osoblje, spremačice i domari – zasukali su rukave i zasadili 19 novih biljnih vrsta.

Posebno izdvajamo Gupčevu lipu, potomka prastarog živog svjedoka Seljačke bune iz 1573. godine. Zbog svoje starosti, veličine i impozantnih grana ona je prirodna rijetkost i nacionalna vrijednost. Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom uzgojio je njezine sadnice vegetativnim putem, a jedna od njih sada raste i u našem školskom vrtu.

Uz lipu, posađen je i Ginkgo biloba ‘Mariken’, simbol dugovječnosti i otpornosti, poznat kao „živi fosil“ koji prkosi vremenu i izazovima. U vrtu sada raste i Magnolia kobus, stablo čije se nježne bijele latice prve bude nakon zime i prostoru donose ljepotu i tišinu proljeća. Za razigrane boje pobrinula se Spiraea japonica, čiji će jarko ružičasti cvjetovi uskoro razvedriti svakog posjetitelja.

Uz rub parcele posađene su sadnice Ligustrum ovalifolium. Njezini gusti, sjajni listovi s vremenom će stvoriti živu ogradu koja zaklanja pogled na susjednu zgradu i stvara ugodniji ambijent za boravak na otvorenom.

Razgovori su tekli, tlo se drobilo pod prstima, a biljke su nalazile svoje mjesto pod suncem. Na kraju dana, kad je posljednji listić zaliven, a alat vraćen na svoje mjesto, ostao je osjećaj ponosa voditelja projekta Edija Šopa.

Jer kad zajedno sadimo – zajedno rastemo.