Četvrtak smo proveli onako kako to šumarima i priliči – na terenu. Obišli smo zanimljive i poučne lokalitete povezane s našim budućim zanimanjem, a to su: Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom, Botanički vrt PMF-a u Zagrebu i park Maksimir. U svemu su nas pratili naši nastavnici Edi Šop i Gorana Mandarić.
U Hrvatskom šumarskom institutu srdačno nas je dočekao Ivica Čehulić, od kojega smo doznali kako se provodi selekcija šumskog sjemena. Pomoću specijalne trušnice švedskog proizvođača BCC moguće je dobiti 100 % čisto i puno sjeme koje se zatim može kalibrirati po veličini. Ovo je postrojenje pušteno u rad 1994. godine i od tada uspješno obrađuje sjeme četinjača, a prema potrebi i listača. U tom se dijelu pogona nalazi i sušara koja smanjuje vlagu u sjemenu radi dorade i skladištenja. Obišli smo komore za skladištenje i odlaganje sjemena te plastenik za uzgoj sadnica. Upoznali smo se i s rasadničarskom mehanizacijom kojom Institut raspolaže, a obilazak smo zaključili posjetom prodajnog dijela rasadnika.
Nakon Jastrebarskog zaputili smo se u Botanički vrt PMF-a u Zagrebu koji je, kao najveći i najstariji vrt u Hrvatskoj, prava poslastica za sve nas koji volimo prirodu i biljke. Vodičica Aurora Kraljević upoznala nas je s raznolikošću vrta i biljnim vrstama s kojima se nikada prije nismo susreli. Tako smo, primjerice, saznali da je australski stribor vrsta za koju se vjerovalo da je izumrla još u doba dinosaura, no ipak je pronađena u dubinama australskih šuma te se smatra jednim od najvećih botaničkih otkrića suvremenog doba. Za oko nam je zapela i parocija, poznata i kao željezno drvo, koja se ističe iznimnom gustoćom i tvrdoćom – toliko da tone u vodi. Ne smijemo izostaviti ni zadivljujuće primjerke domaćih vrsta; posebno nas se dojmio veliki hrast lužnjak koji se ondje nalazi još od prije otvaranja vrta te je ujedno najstarije stablo u Botaničkom vrtu.
Posljednja lokacija bio nam je park Maksimir, gdje nas je vodičica Anja Jambrešić upoznala s florom i faunom parka te načinima njihova održavanja. Kako to i priliči nama šumarima, najveću pozornost posvetili smo stablu – i to ne bilo kojem, već hrastu lužnjaku zvanom Dedek, starom više od 600 godina. Posjetili smo i Paviljon Jeka, izgrađen nakon 1840. godine, posljednji sačuvani paviljon u parku, poznat po svojoj akustici i sposobnosti da stvara jeku. Zastali smo i kod spomen-humka Mogila, koji je Hrvatski sokolski savez podigao u povodu 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. U humak je ugrađena zemlja iz 155 hrvatskih krajeva u kojima su se zbili važni povijesni događaji.
S terenske nastave vratili smo se sretni, ispunjeni i bogatiji za mnoga nova znanja – kako iz struke, tako i iz života.
Ova je terenska nastava organizirana i financirana u sklopu projekta „Zajedno za prirodu“, koji se provodi u okviru izvannastavnih aktivnosti osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova u školskoj godini 2024./2025., uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
Novinarska skupina
Filip Milković
2. d
