U nastavku donosimo osvrt Dolores Lavrnje, učenice prvog razreda smjera šumarski tehničar, u kojemu je iznijela svoje dojmove o prvoj kazališnoj predstavi u srednjoškolskom obrazovanju. Donosimo i nekoliko fotografija iz kazališta.

Kritički osvrt na kazališnu predstavu „Malograđani“

U petak, 29. studenoga sa svojim sam se razredom, u pratnji nastavnice hrvatskoga jezika Gorane Mandarić, uputila u zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella kako bih pogledala predstavu “Malograđani”.

Komediju “Malograđani” napisao je Maksim Gorki prije otprilike stotinu godina, a danas je jedna od omiljenih scenskih adaptacija. Ovo je djelo na pozornicu postavio redatelj Paolo Magelli. Već pri samome izlasku na kosu pozornicu glumci su u neprestanom pokretu što bi trebalo pridonijeti dinamičnosti, ali nažalost na mene je djelovalo monotono. U prilog monotoniji ide i odvijanje radnje na jednom mjestu te neprestane svađe i rasprave u obitelji. Samo trajanje predstave je otprilike dva i pol sata pa je teško tijekom cijele predstave održati pozornost. Mnogi su dijelovi bili nerazumljivi i nepovezani, a rijetki su me naveli na oduševljene, poput scenografije koja je iznimno realistična i koju sam baš poput publike prvu zamijetila. Osjećaj oduševljenja izazvala je i kostimografija koja se, za razliku od scenografije, često mijenjala te zadnja scena u kojoj zapuše vjetar i odnese sve s pozornice. Uloge u ovoj predstavi utjelovili su iskusni hrvatski glumci koji su glumili dosta energično i naglašeno što je kod publike izazivalo smijeh. Glumci su tijekom cijele predstave održavali ubrzani tempo koji je bio prisutan od samog početka što je zasigurno teško održati na kosoj pozornici uz neprestano trčanje, klizanje i padanje.

Cilj odlaska na predstavu “Malograđani” bio je proširiti znanja o odlikama kazališta, razviti kulturu ponašanja u kazalištu te steći naviku gledanja kazališnih predstava.