Uz očuvanje biološke raznolikosti, radilo se o revitalizaciji i spašavanju toga tradicijskog drveta kojemu prijeti nestanak s prostora koje je nekoć nastanjivao u velikom broju. Tijekom svih ovih godina brigu o njezi stabala, ograđivanju i gnojidbi obavljali su djelatnici naše škole, Anđelko i Ivica.

Dakle, dud ili murva (lat. Morus) je rod listopadnih stabala koji pripada porodici dudova (lat. Moraceae). Rod sadrži petnaestak vrsta od kojih su kod nas najznačajniji crni dud (Morus nigra L.) i bijeli dud (Morus alba L.). Prvenstveno je njegova gospodarska korist uočena u proizvodnji svile jer se ličinke dudovog svilca prehranjuju lišćem bijelog duda. Dud cvate tijekom svibnja, a dozrijeva u lipnju. Cvjetovi su sitni i neugledni. Berba plodova obično traje od lipnja do kolovoza. Plodovi crnog duda ukusni su, hranjivi, tamnoljubičaste do crne boje, dugi do tri centimetra, bogati vitaminima C, B, K, A, E, karotenom, pektinom, jabučnom i limunskom kiselinom, željezom, manganom, magnezijem te drugim korisnim tvarima. Plodovi se mogu jesti u svježem stanju ili sušeni. Prerađeni koriste se za izradu marmelada, sirupa, sokova i rakija.

Za dud je vezana i povijesna zanimljivost. Naime, engleski kralj James I. pozvao je 1608. godine stanovnike da u što većoj količini uzgajaju dudova stabla zbog poboljšavanja proizvodnje svile. Mnogi su se stanovnici odazvali pozivu, no na nesreću, posadili su crni dud, a ne bijeli čije listove u prehrani koristi dudov svilac.

U nastavku pogledajte fotografije duda koji je dao prve obilnije plodove. 

E.Š.