Vanjski dio muzeja čini mali botanički vrt sa značajnim vrstama mediteranskog područja gdje smo, u prepoznavanju vrsta, mogli primijeniti znanje stečeno u učionici. Muzej na nekoliko mjesta nudi i interaktivne sadržaje i kvizove u kojima smo okušali svoje prethodno i tada stečeno znanje.

Autobusom smo nastavili put do Parka prirode Učka gdje smo uz pratnju čuvara parka obišli jednu od poučnih staza. „Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio područja Ćićarije, a smješten je uz obalu sjevernog Jadrana na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana, te veže Istru i kontinentalni dio Hrvatske. Vrijednosti zbog kojih je Učka proglašena parkom prirode poznate su već odavno, a leže u njenom reljefu i neposrednoj blizini mora, što je uvjetovalo razvoju specifične klime te bujne šumske vegetacije. Tome valja dodati bogata livadna i druga antropogena staništa na kojima nalazimo brojne endemske, ugrožene i zaštićene biljne i životinjske vrste.“ (http://www.pp-ucka.hr) Čuvar Ivan, nakon nekoliko uvodnih riječi o Parku prirode Učka, poveo nas je poučnom stazom „Plas“ duljine 2 km. Staza prolazi brdskom bukovom šumom i primorskom bukovom šumom. Putem smo vidjeli dio flore Učke i poslušali riječi čuvara o tim vrstama, a na poučnim panoima pogledali i koje sve životinjske vrste obitavaju u području parka. Bila je to još jedna prilika da u prirodi vidimo biljke i biljne zajednice te primijenimo i upotpunimo stečeno znanje. Za kraj obilaska popeli smo se na najviši vrh Učke „Vojak“ s lijepim pogledom na Čepić polje, Opatiju, Riječki zaljev, a u uvjetima bez magle (koja je ovoga puta nastala uslijed visokih temperatura i priječila pogled) i na Tršćanski zaljev.

Stigavši u Opatiju imali smo kratko vrijeme za okrjepu uz dogovoreno mjesto sastanka ispod stabla velecvjetne magnolije. Magnolija je bila prva ukrasna vrsta u razgledavanju parkova grada Opatije na koje nas je povela prof. Abramović. Uočavajući sastavne elemente parkova i prepoznavajući ukrasne, prvenstveno drvenaste, vrste brzo je prolazilo vrijeme.  U opisu grada stoji: Opatija je centar turističkog kompleksa ispod Učke, koji se proteže od Preluka do Brseča. Neobično blaga i ugodna klima uvjetovana povoljnim položajem, jedan je od bitnih čimbenika njene atraktivnosti. Masiv Učke štiti Opatiju sa sjevera i zapada od prodora hladnih zračnih masa, a otoci Krk, Cres i Lošinj štite je sa istoka i juga od vjetrova sa otvorenog mora. Blaga klima utjecala je na stvaranje bujnog vegetacijskog pokrova koji je obogaćen interpoliranim egzotičnim biljem dokazuje harmoničnu spregu čovjeka i njegove mašte sa prirodnim datostima. Prostor je romantičnog ugođaja, humaniziran; služi čovjeku, za njega je osmišljen i rađen po njegovu mjerilu. Opatija je primjer znalačkog uklapanja arhitekture u pejsaž, štovanja vrijednosti krajobraza i ambijenta. Od malog ribarskog naselja sa benediktinskom opatijom i crkvicom Sv.Jakova koja se spominje još 1449. godine, Opatija je u rekordno kratkom vremenu pretvorena u mondeno zimovalište. 1844. riječki patricij Iginio Scarpa dao je sagraditi ljetnikovac - Villu Angiolinu, pa se ta godina smatra početkom opatijskog turizma. Istovremeno sa izgradnjom ville i hotela Kvarner (1882. do 1884.) izrađen je današnji centralni park Opatije.( http://www.parkovi-opatija.hr/parkovi.html) Opatijski parkovi (park Angiolina, park sv. Jakova i park Margarita) izuzetno su bogati različitim biljnim vrstama mediteranskog podneblja te smo na relativno malom prostoru vidjeli mnoštvo vrsta koje nemamo priliku vidjeti u kraju u kojemu živimo. U obilasku smo kratko ušli i u crkvu sv. Jakova, fotografirali se pored skulpture „Djevojka s galebom“ te se puni dojmova vratili kućama u kasnim večernjim satima.

Učenici 3. razreda, smjer šumarski tehničar