Stručno usavršavanje organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Ekspertnom radnom skupinom za Cjelovitu kurikularnu reformu, a uz tehničku podršku CARNeta, u obliku webinara, odnosno webkonferencijskog susreta putem Connect komunikacijskog i kolaboracisjkog alata, u koji su se u 13 sati uključile sve srednje škole u RH. Prije toga, u 9 i 11 sati održani su slični webinari za osnovne škole. 

Po prvi put je ovakav webinar organiziran za sve škole u Hrvatskoj u trajanju od 90 minuta, s mogućnošću izravnog uključivanja nastavnika i postavljanja pitanja predavačima, članovima Ekspertne skupine, putem alata za chat. Time se željela dodatno pojačati transparentnost rada Ekspertne skupine, a kako je slikovito kazao njezin voditelj dr. sc. Boris Jokić, ukoliko profesori ne budu zadovoljni učinjenim, neka budu „ralica koja će krenuti iz Dubrovnika, Vukovara i drugih mjesta prema Zagrebu i sve počistiti“.

Voditelji webinara za srednje škole bili su dr.sc. Boris Jokić (voditelj radne skupine, Institut za društvena istraživanja), prof. Suzana Hitrec (Upravna škola Zagreb, Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja) – koja je govorila o strukovnim srednjim školama, prof. Tomislav Reškovac (Privatna klasična gimnazija Zagreb) – koji je govorio o gimnazijama, i prof. Branka Vuk (CARNet).

Webinar je obuhvatio tri tematska bloka: ciljeve i načela kurikularnog pristupa, promjene koje donosi Cjelovita kurikularna reforma i predmete u novom kurikulumu. Voditelj Ekspertne skupine podsjetio je kako se od 2013. radi Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije kao temelj cjelovite kurikularne reforme, na čijoj izradi je angažirano 430 osoba u 58 stručnih skupina.

Treba reći da su očekivanja nastavnika od ove pokrenute reforme jako velika, ponekad možda i nerealna jer bi najbolje bilo „čarobnim štapićem“ riješiti nagomilane probleme u školstvu, no provedba promjena u punom obimu potrajat će od 10 do 15 godina. U tom razdoblju promjene će se uvoditi postupno, uz istovremeno osposobljavanje odgojno-obrazovnih djelatnika kako bi mogli izvesti kurikularne dokumente.

Kurikularna reforma zahvaća reguliranje, planiranje, izvedbu i vrednovanje nastavnog procesa, koji je prema sadašnjoj situaciji previše usmjeren na sadržaj i njegovo reproduciranje, bez metodološki jasnih i povezanih smjernica što se od učenika zapravo očekuje. Vizija je pretvoriti škole u mjesta s okruženjem koje će u potpunosti razvijati potencijale učenika kao cjelovite osobe koja je spremna za tržište rada, uvažava dobrobit drugih i sudjeluje u zajednici. Pritom će se, uz znanje, kod učenika razvijati i stvarati identitet, odgovornost, solidarnost, integritet, poštivanje i poduzetnost.

Novi će sustav učenicima osigurati korisnije i smislenije obrazovanje, roditeljima veću uključenost, a nastavnicima osnaživanje uloge i jačanje profesionalnosti. Deklarativno je sve, dakako, sjajno, a kako će to ići, vidjet će se već od sljedeće godine (1916./1917.) kada će početi eksperimentalna provedba u prvoj generaciji 1. razreda srednjih škola. Potom će se postupno svake sljedeće godine širiti na novu generaciju. Prve godine eksperimentalna reforma provodit će se u 60 škola u Hrvatskoj, prema kriteriju regionalne zastupljenosti i zastupljenosti različitih profila.

Profesori su maksimalno iskoristili mogućnost postavljanja pitanja (iako je to tek vrh ledene sante, rekli bismo), iz čega su se iščitavali različiti sadašnji problemi, ali i aktualne nejasnoće i nedoumice, kao i određenu skeptičnost, glede kurikularne reforme u svim segmentima. Jedno od pitanja odnosilo se na povezivanje škola s tržištem rada. Nije nikakva tajna da je sadašnje strukovno obrazovanje daleko od rada i stvarnih tržišnih uvjeta te da učenici u većini slučajeva nemaju gdje obaviti praksu. U nekom je trenutku, naime, pukla ona „šuvarovska“ veza između škola i gospodarstva, između mentora u školama i 'mentora' u stvarnom radnom okruženju, a novi način suradnje nije definiran.

Potpuno je jasno da je neodrživo učenike u struci obrazovati za 'nešto', bez prave prakse, a predavači webinara su naglasili kako je od iznimne važnosti da se gospodarstvo uključi u reformu sa svojim potrebama i podrškom te ponudi radna mjesta za koje će se učenici školovati i mogućnost stjecanja prakse. Naglašeno je kako je vrijeme da se promijeni ta licemjerna jednostrana priča kako je sva odgovornost na školama koje najprije trebaju 'proizvesti' kadrove, a onda će se krenuti od toga. Prilično jednostrano, zar ne?

U izradi kurikularne reforme ne slijedi se niti jedan sustav ili model obrazovanja drugih zemalja, već se ona gradi na dobrim temeljima hrvatskog sustava obrazovanja. Stoga bi, uz nove modele, sve što je u školskoj tradiciji dobro i ima rezultate, u školama trebalo i dalje ostati, osuvremenjeno i poboljšano.

Radi se o prevažnom pitanju, ne samo za „školsku zajednicu“, već za cijelo društvo, pa je itekako bitno upoznati širu javnost o kakvim (će) se promjenama radi(ti). Rad na cjelovitoj kurikularnoj reformi dr. Jokić nazvao je „iskrenim pokušajem boljeg“ i, ako podrške ne bude, cijeli se proces usporava i ne će biti moguće provesti mjere predloženom dinamikom. Politika u pravilu nije zainteresirana podržati dugogodišnje procese poput ovog. Međutim, jasna i jednoznačna podrška Cjelovitoj kurikularnoj reformi – projektu od nacionalne važnosti – nužno je potrebna. Odgoj i obrazovanje predugo su zanemarivani u Hrvatskoj, krajnje je vrijeme da se stvari promijene, a Hrvatska to želi, može, hoće i zna.

M.K.G.