Do prirodnih čudesa nije lako doći, pa je tako i do ovog arheološkog čuda trebalo najprije proliti koju kap znoja. Petnaestak minuta uspona prilično strmom stazom trebalo je da ugledaju i zarone u svijet skriven ispod površine Velebita kojim ih je vodio Ivan Rupčić. To što su cerovačke ne znači da su u Cerovcu, zapravo se nalaze u blizini mjesta Grab, a ime su dobile po željezničkoj stanici Cerovac koja se nalazi nedaleko špiljskog kompleksa, samo je jedna od mnoštva zanimljivosti koje su saznali od ovog izvrsnog vodiča. Uživali su u razgledavanju tragova špiljskog medvjeda, ali i veličanstvenim bojama i oblicima stalaktita i stalagmita. Zabavili su se otkrivajući na što ih sve podsjećaju razni oblici stijena i špiljskih tvorevina. No, to nije sve. U ovakvoj raskoši krškog podzemlja nastavnik Edi Šop održao je predavanje o šumskoj vegetaciji Parka prirode Velebit koju uglavnom čine bukove šume i travnjaci, ali pridolaze i hrastovo-grabove šume, kontinentalne crnogorične šume, šume na cretovima, mediteranske sastojine borovice i pretplaninske šikare. Završnu riječ preuzela je Antonija Pavelić, voditeljica županijskog stručnog vijeća, upoznavši kolege s uputama za početak nove školske godine.
Da je ovaj najpoznatiji i najznačajniji speleološki objekt u Hrvatskoj uistinu mjesto koje morate posjetiti, potvrdili su i svi sudionici stručnog skupa. Nisu skrili oduševljenje domaćinima, ali i ovakvim terenskim načinom stjecanja znanja i razmjene iskustava kojih će, nadaju se, u budućnosti biti sve više.