Pogledam u modro platno neba na kojem neka nevidljiva ruka neprestano nove oblake slika. U cvjetnjaku moga dvorišta cvijeće u rosi umiva svoje lice. Zelena haljina našega travnjaka dopala se i samome Suncu koje ga obasjava svojim zlatnim zrakama.

Breza strepi pred naletom jeseni.

Osjećam mirise jutarnjeg buđenja i nekako postajem odlučniji za sve moje obveze koje me očekuju tijekom dana.

Sunce je već veliko i sjajno. Obasjava me zlatnim zrakama. Ulica se probudila iz noćnog sna.

Psi u dvorištu samo me promatraju. Prepoznaju me i prate pogledom jer osjećaju moju prijateljsku naklonost.

U zelenu krošnju voćnjaka uleti ljetni povjetarac. Sunčeve zrake probadaju lišće i grančice stabla.

Čitava ulica je zasjala.

Sjene stabala slikaju kao prsti raznolike likove po travi. Blista se jutarnja rosa kao suze.

A onda iznenada žamor. Susrećem svoje prijatelje i vraćam se u stvarnost…

Ivan Orešković, I. gim.