Predavač je ciljanoj publici predstavio niz smjernica kojima mogu regulirati korištenje medija kod učenika i djece. Također im je pružio konkretne primjere elektroničkog nasilja proizašlog iz nametanja ideala ljepote iz stvarnog života. Upozorio je na širenje sve ekstremnijih pornografskih fotografija, ali i na pojave sextinga i sextortiona među mladima, pa čak i djecom. Osvrnuo se na hrvatska i međunarodna istraživanja o stereotipima u medijima i medijskom prikazu ljepote. Poražavajući je podatak da je gotovo svako drugo dijete u dobi od 15 do 17 godina komuniciralo na internetu s osobom koju nije upoznalo uživo, a svako se četvrto dijete u istoj toj dobi u posljednjih godinu dana susrelo uživo s osobom koju je upoznalo na internetu. Naposljetku je roditelje i nastavnike potaknuo na kritičko razmišljanje o tome kako komuniciramo danas i što su nam donijeli digitalni mediji, koje prednosti i nedostatke donosi nova digitalna tehnologija – u slobodno vrijeme i u školi te je li moguće da su učenici u komunikaciji nepismeni (neosjetljivi) i neoprezni, digitalno dementni i ovisni o prikazu ljepote.

Stoga je na nama nastavnicima, odnosno roditeljima da potaknemo učenike, odnosno djecu da razgovaraju o svojim problemima i da se obrate osobama od povjerenja ako ih netko na internetu ponižava ili vrijeđa. Neka ne čine na internetu ono što ne bi činili i u stvarnosti!