Središnji dio hola krasi drvce prepuno lampica i kuglica odakle pogled seže na svjetleće ljestve koje se pružaju prema zvjezdanom nebu izrađenom od krepa. Svoje mjesto na ljestvama simbolično su pronašli sljedeći stihovi:

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti, biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca!

Neka nam Ujevićeve poetske riječi budu vodilja u nadolazećim danima jer je upravo u njima satkana tajna Božića!