preskoči na sadržaj

Srednja škola Otočac

Login
Kalendar
« Listopad 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Trinacionalni susret mladih u Francuskoj
Autor: Administrator , 23. 4. 2017.

Osam učenika naše škole sudjelovalo je tijekom proljetnih praznika na 2. trinacionalnom susretu mladih (Njemačka, Francuska, Hrvatska) u Francuskoj. Prvi susret odvijao se prošlog ljeta u Njemačkoj, a treći, završni susret bit će ovog ljeta u Hrvatskoj. 


Projekt realiziraju udruge MIKUB e.V. iz Berlina i JUSEV e.V. iz Fürstenwaldea (Njemačka), Ceméa Nord-Pas-de-Calais i Centre social iz Villeneuve d’Ascq (Francuska) te Omladinska Udruga Podum/Otočac (Hrvatska), a uz prijateljsku podršku Njemačko-francuskog društva za mlade (DFJW). Tematsko polje projekta je „Identitet i diskriminacija“, a zamišljeno je da se različitim kreativnim metodama dolazi do načina kako se suprotstaviti individualnoj i strukturnoj diskriminaciji.

Sa 7-dnevnog susreta u Francuskoj učenici su se vratili ispunjeni mnogobrojnim dojmovima i novim iskustvima, pa su napisali osvrte i djelić toga bogatstva podijelili s nama.

Josipa Lesinger (3. razred zanimanja ekonomist):

Nas osmero sudjelovalo je na trinacionalnom susretu mladih u Francuskoj, točnije u Lillu i Villeneuve d`Ascq.  Voditelji susreta svakog su nam dana predstavljali program i provodili raznorazne radionice o temi diskriminacije, kako bi nama mladima proširili pogled na svijet i pomogli da ne gledamo ljude s predrasudama, već da ih upoznamo pa donesemo svoj sud. Tako smo imali priliku okušati se u grafitima, snimanju filma te crtanju stripova. Osobno, najviše mi se svidjelo snimati i glumiti u filmu jer sam oduvijek imala želju baviti se istim, makar na amaterskoj razini. 

Film smo nazvali "STOP DISCRIMINATION/DISKRIMINIERUNG/DISKRIMINACIJA", a po samom nazivu može se zaključiti kako su sudjelovali mladi sve tri nacije. Također smo imali internacionalnu večeru na kojoj su nam Nijemci pripremali predjelo, Francuzi glavno jelo, a mi desert. Od svih stranih jela koje sam tamo probala izdvojila bih tjesteninu na arapski način jer nikada nisam probala tako jednostavno jelo, a bogato predivnim okusima. Sam boravak tamo, s meni nepoznatim ljudima, naučio me mnogim stvarima, poput one da ne trebam bježati od drugačijih. Ako želiš biti prihvaćen, tada prihvaćaj druge. Zanimljivo je kako sam u predivnoj zemlji, upoznavši predivne i srdačne ljude (ne samo one koji su sudjelovali, već i ostale građane Villenuve d´Ascqa), stekla iskustvo koje će mi pomoći u pronalasku vlastitog identiteta do kraja.

Katarina Furlan (3. razred zanimanja ekonomist):

Nakon prošlogodišnjeg prvog trinacionalnog susreta u Njemačkoj, sudionici susreta sada su bili u Francuskoj. Riječ je o osam mladih iz Francuske, osam iz Njemačke i osam iz Hrvatske. Krenuli smo u subotu ujutro oko 6 sati iz Otočca kako bismo na vrijeme stigli u Zadar na aerodrom. Avion je poletio iz Zadra, a sletio u Bruxellesu. Tijekom vožnje sam promatrala kako imamo predivnu obalu, također  su me oduševile i Alpe. Iz Bruxellesa autobus nas je odvezao u Francusku. Kada smo stigli u Lille, čekao nas je naš prijatelj kojeg smo svi izgrlili i krenuli na odredište koje će biti naš dom tih tjedan dana - u hotel F1 u predgrađu Villeneuve d'Ascqa. Prvog dana samo smo se svi pozdravili i malo družili jer smo bili umorni od puta. Drugi dan je započeo upoznavanjem jer je među sudionicima bilo nekoliko novih ljudi. Program za iduće dane bio je podijeljen u 3 grupe: snimanje filma, strip-manga, grafiti. Sve radionice su bile o temi diskriminacije što smo, mislim, svi više nego dobro napravili. Bilo je i radionica koje smo odrađivali svi zajedno, to su većinom bile jezične radionice kako bismo naučili ponešto iz drugih jezika. 

Svakako najzanimljiviji dan je bio onaj kada smo bili u Lilleu jer smo imali priliku sami razgledati grad. Jako je lijep, pomalo sličan našem Zagrebu. Jako me oduševila njegova arhitektura. Također smo imali priliku posjetiti izložbu uličnih radova te smo se iznenadili koliko to može biti dobro. Ljudi u Francuskoj su predivni, upoznali smo kulturu i način života, pa čak i jezik što mislim da je uspjeh, ali još veći uspjeh je koliko smo se još više povezali s prijateljima iz drugih zemalja. Svi mi već fale.  

Ivan Krznarić (učenik 3. razreda zanimanja ekonomist):

Kada smo stigli u naš hotel, francuski voditelj Djillali nas je ugodno smjestio te smo čekali njemačku grupu da nam se pridruži. Uskoro je došla te smo se svi skupa pozdravili, malo družili i otišli na večeru. Nakon večere smo se vratili u hotel jer smo svi bili umorni i bilo je vrijeme za spavanje. Svakog dana ustajali smo u 9 sati, doručkovali, a potom pješačili do socijalnog centra gdje su bile organizirane radionice. Hotel je dosta udaljen od centra pa smo svakog dana morali jako puno hodati što nam se i nije baš svidjelo. Radionice su bile raznovrsne, u centru smo ih radili zajedno u krugu, a u prirodi su bile podijeljene u grupe po izboru. Odabrao sam grupu za grafite u kojoj je voditelj bio Matijas i od njega sam puno naučio, baš mi je drago što sam ga upoznao. Svakog dana radili bismo nešto novo, što mi se jako svidjelo, a ako nešto nismo znali, uvijek bi nam pomogao.

Najviše mi se svidjelo kada smo otišli u grad Lille, to je jedan jako veliki grad koji ima mnoštvo toga, prekrasan trg i puno crkava, koje su jako lijepe izvana i iznutra. Grad je pun ljudi i uvijek su gužve te smo morali paziti da se ne odvajamo od grupa da se ne bismo izgubili. Jako mi se svidjelo i gostoprimstvo jer su svi ljudi jako pristojni i uljudni te su uvijek željeli pomoći iako smo bili potpuni stranci. Kad smo dobili zadatak napraviti trinacionalnu večeru, njemačka grupa je za predjelo napravila male pizze s vrhnjem, francuska grupa je za glavno jelo radila kajganu s paštom i lećom, a hrvatska grupa je za desert pripremila fritule s nutelom koje su se svima svidjele, pa je večera bila baš super.

Gabrijel Bobinac (3. razred zanimanja elektromehaničar):

Nas osam učenika Srednje škole Otočac krenulo je u pratnji dva voditelja u Francusku. Prvog dana smo većinom bili umorni, ali smo se radovali što smo vidjeli prijatelje. Već drugog dana počele su radionice, pa smo se podijelili u 3 grupe: grafiti, stripovi i video. Izabrao sam video. Sve su radionice bile o temi diskriminacije i potrudili smo se što bolje dokazati da je diskriminacija nepotrebna u svijetu i da samo škodi. Puno više je bilo onih trenutaka kada smo se družili s prijateljima, a jedan od najposebnijih je onaj kada smo išli u Lille, imali smo slobodno vrijeme i mogli smo sami s prijateljima birati gdje ćemo ići. Oduševile su me građevine i trgovine te francuska kultura. Najtužnije je bilo što je trajalo samo sedam dana i što smo se morali oprostiti od naših prijatelja. No uskoro ćemo se opet vidjeti na 3. susretu u Hrvatskoj.  

Antoni Dujmović (3. razred zanimanja ekonomist):

Priliku ostvarivanja avanture upoznavanja različitih ljudi i drugih običaja na 2. trinacionalnom susretu u Francuskoj imalo je osam učenika iz Srednje škole Otočac. Uz učenike su bila i dva voditelja, a to su Katarina Pejić i Marina Pavlić. One su pomagale da program prođe u savršenom redu, kao što je i bilo. Program je imao tri radionice, a to su crtanje grafita, pisanje stripova i snimanje filma. Ja sam odabrao crtanje grafita jer mi gluma i crtanje po papiru baš i ne idu od ruke, a grafiti su veoma zanimljivi. Imali smo podučavatelja iz Francuske koji nam je pokazivao tehnike crtanja grafita i ubrzo smo se s njime sprijateljili i više smo bili prijatelji, nego što nam on treba biti kao „profesor“. Tema grafita je bila „Stop diskriminaciji“. Kad smo mi to sve lijepo nacrtali, mladi iz toga kvarta sve su zašmerali jer crtamo u njihovom kvartu. Mogli su barem pročitati da se radi o tome da nema diskriminacije, ali oni su svejedno diskriminirali nas i svojim sprejevima prekrili naše crteže.

Moram priznati da mi se atmosfera druženja s Francuzima i Nijemcima dopala jer smo uvijek bili skupa i slušali glazbu. Ni u jednom slučaju nisu se požalili na našu glazbu nego su plesali iako ne razumiju tekstove pjesama. Jedino što je bilo naporno je šetnja od hotela do centra gdje smo održavali radionice, a udaljenost je oko 5 kilometara, tj. 40 minuta hoda. No, uz šalu i zezanciju imali smo osjećaj da hodamo 5 minuta.

Ono što mi je smetalo, bila je hrana, bilo je dosta povrća i hrana iz fast fooda. Na internacionalnoj večeri Nijemci su pravili predjelo, Francuzi glavno jelo, a Ivan i Paula desert, uštipke s nutelom. Ubrzo je sve pojedeno i svi su rekli da je naše bilo najukusnije. Iako je boravak u cjelini bio dobar, mogao je biti malo bolji hotel, no ne ćemo se žaliti jer smo ionako svi bili uglavnom zajedno u jednoj sobi i družili se. Zadnja dva dana dobio sam virozu, nisam ni jeo ni spavao, pa su imali malih problema sa mnom, ali kad smo došli u Otočac odmah sam išao jesti sarmu i nešto domaće. Kako se i kaže, domaće je domaće, uvijek najfinija kuhinja, pa sam nakon jela zaspao i odmorio se. Sutradan sam cijeli dan prijateljima prepričavao što se sve dešavalo. Ovo iskustvo mi je jako dobro došlo jer sam vidio da su svi ljudi jednaki i da su svi isti kao i mi. Jedva čekam da oni dođu nama u Hrvatsku, da im pokažemo naše ljepote u Otočcu i kako su svi ljudi ovdje jako društveni i ljubazni i da su svi dobrodošli.

Tony Lončar (3. razred zanimanja ekonomist):

Ovaj put u Francuskoj još smo više proširivali vidike i nadopunjavali znanje koje smo stekli na prošlom susretu u Njemačkoj. Prvog dana došli smo poprilično kasno, ali smo drugi dan nakon upoznavanja programa krenuli na rad punom parom. Podijelili smo se u grupe, jedna grupa je bila zadužena za crtanje grafita, druga grupa za snimanje filma, a treća za crtanje stripova, naravno sve o temi diskriminacije. Narednih dana prihvatili smo se posla i ispunjavali svoje zadatke, ja sam bio u grupi za grafite i mogu vam reći da mi se u tih par dana crtanja stvarno svidio taj posao. Zanimljivo je to, naravno ja sam bio amater, ali bilo je par učenika koji su stvarno znali crtati i naučili su me ponešto o tome i drago mi je da sam uspio savladati neke osnovne tehnike i fore crtanja grafita. U četvrtak smo išli u sam grad Lille gdje smo imali slobodnog vremena kako bismo razgledali što nas zanima, a također smo obišli nekoliko muzeja i znamenitosti grada Lillea. U petak smo morali prezentirati radove tj. ono što je svaka grupa radila tijekom tjedna i to je ujedno bio i zadnji dan boravka u Francuskoj. Meni osobno je ovaj susret bio jedno jako lijepo novo iskustvo, pogotovo zato jer smo se već upoznali na prvom susretu u Njemačkoj pa je sve bilo lakše i ležernije. Jedina zamjerka je to što smo svaki dan morali jako puno hodati i hotel je bio poprilično loš i neuredan.    

Foto galerija





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju